Nijedan zločin ne pokreće takvu lavinu moralizatorskih opravdanja za počinioce i moralizatorskih optužbi protiv žrtava kao slučajevi seksualnog nasilja.

Irena Cvetković

Svjedočenja i javna istupanja žena žrtava seksualnog nasilja i uznemiravanja preplavila su javni diskurs u regionu. Počevši od pokreta „Me Too”, preko lokalnih balkanskih varijanti istog (poput primjera „Sada kažem“ iz Sjeverne Makedonije), skandala u Javnoj sobi i konačno otvaranja slučajeva Marije Lukić, zatim profesora glume Mike Aleksića, predstavljaju tektonski pomak u milenijumskoj ćutnji o ovoj vrsti nasilja. Šta jedna mala zemlja poput Sjeverne Makedonije dobija od svega ovoga?

Nasilje je čin upotrebe sile ili moći čiji je cilj da povrijedi ili naudi drugoj osobi. Siledžija ili nasilnik može zlostavljati svoju žrtvu na različite načine: fizički, psihički, emocionalno, seksualno, verbalno itd. Fizičko nasilje, posebno njegovi teži oblici, najčešće imaju vidljivu manifestaciju na tijelu žrtve. Ostali oblici su uglavnom nevidljivi. Za porodicu, prijatelje, ali i društvo.

Čovjek ima tri reakcije na opasnost: borba, bježanje ili smrzavanje. U slučajevima seksualnog nasilja, najčešći ljudski odgovor je smrzavanje. U tom trenutku tijelo i psiha se zalede – svjedoče mnoge žrtve širom svijeta. U našoj zemlji sistem je ostao zaleđen skandalom sa online grupom Javna soba kada je preko stotinu žena seksualno uznemiravano: podijeljene su njihove privatne, intimne fotografije i video zapisi, brojevi telefona, adrese itd.

Godinu dana nakon izbijanja skandala, grupa je i dalje postojala; žene su  podnosile prijave policiji i tužiocima, a sistem je ostao zaleđen sve dok bespomoćna djevojka nije riješila da svoj slučaj osim policiji, ispriča i na televiziji. Nakon toga, za manje od 48 sati, grupa je zatvorena, privedena su četiri  osumnjičena, a žrtve su počele da primaju pozive iz institucija sa zakašnjenjem od najmanje šest mjeseci.

Koalicija Margine, organizacija u kojoj radim, nedavno je razgovarala sa desetinama djevojaka koje su bile žrtve Javne sobe. Iako sve imaju različite priče, jedna im je zajednička – omalovažavanje njihovih iskustava i patnje od strane policije. Njihovi izgovori bili su od toga da policija ne može da kontroliše Internet, da za ovu vrstu krivičnog djela zakon štiti samo maloljetnice, pa sve do optužbi da su žrtve ovo same izazvale time što se nalaze na fotografijama sa seksualnim konotacijama ili intimnim radnjama.

Nijedan zločin ne pokreće takvu lavinu moralizatorskih opravdanja za počinioce i moralizatorskih optužbi protiv žrtava kao slučajevi seksualnog nasilja.

Emotivni odgovor (koji je uvijek validnije iskustvo od racionalnog) je tišina, sram i krivica kod žrtava i motivacija, samopouzdanje i osećaj kontrole kod počinilaca. Oni koji se nađu između ove dvije pozicije, počinioca i žrtve, nisu isključeni, postaju saučesnici strani kojoj se priklone. Počinilac očekuje i nada se tišini i status quo situaciji, a žrtvama je potreban glas, vapaj i promjene koje su bolne, ali neophodne. Država i društvo mogu da biraju između ove dvije pozicije, ali moraju biti svjesni čiju su stranu izabrali.

Ljudi počinju da govore o seksualnom nasilju. Svjedočenja žrtava i pritisak javnosti podstiču institucije da počnu da rade svoj posao, ali to je vrlo loš znak. Ako za zločin koji uključuje stotine žrtava (kao u slučaju Javne sobe) javnost mora biti uznemirena,  a žrtve traumatizovane jer su prisiljene da javno  podijele svoju traumu kako bi institucije počele da rade svoj posao, onda je nešto opasno trulo u našem sistemu.

Potrebno je institucionalno rješenje bez velike pompe i spektakla, pravda za žrtve mora biti zadovoljena, zločinci moraju biti sankcionisani kroz pravičnu istragu i suđenje, a resocijalizacija mora biti omogućena svima koji su bili izloženi patnji tokom sudskog procesa. Sistem se može odlediti  samo sistemskim reformama, a ne progonima, spektaklima i dramama.

 

Irena Cvetković je doktorirala u oblasti rodnih studija, aktivistkinja je za ljudska prava u marginalizovanim zajednicama. Trenutno radi kao izvršna direktorka Koalicije Margine.