Rješenje za rusko-ukrajinsku krizu je rješenje i za izvjesniju zimu u Crnoj Gori.

Goran Kapor

Godišnja inflacija iznosi zvanično, mada je upitna ta metodologija, 11,7 odsto, prije svega zbog rasta cijena osnovnih životnih namirnica i goriva za oko 30 odsto.

Smanjenje akciza na gorivo za 50 odsto uticalo je na niže cijene za 27 do 33 centa po litru, kilogram brašna i vekna hljeba su jeftiniji za oko pet centi, dok još nisu poznati efekti ograničavanja marži  na osnovne životne namirnice na 5 i 7 posto jer je mjera tek stupila na snagu. Godišnje potrebe Crne Gore za naftnim derivatima iznose 320 miliona litara. Smanjivanjem akciza za 50 odsto i time srazmjernog dijela PDV-a, država mjesečno gubi 8-9 miliona eura.

Uprava prihoda i carina je za šest mjeseci naplatila 976 miliona državnih dažbina što je, kako su saopštili, za 130 miliona eura više od plana predviđenog budžetom.  Zbog značajnih akcija suzbijanja šverca cigareta, naplata akciza na duvanske proizvode  je povećana za 83 odsto, na 38,5 miliona.

Ministar finansija Aleksanda Damjanović prije nekoliko dana je kazao da će državnom budžetu biti potrebna vanredna pozajmica od 170 miliona eura, zbog obaveza koje dospijevaju na naplatu. On je kazao da od redovnih prihoda budžeta ima novca za najavljeno vanredno povećenje penzija, socijalnih davanja i dječjih dodataka.

Dobra vijest je da je bankarski sistem izuzetno stabilan. Ukupni depoziti u bankama na kraju maja ove godine iznose 4,4 milijarde.

Najveći problem Crne Gore u ovoj situaciji je što mora da uvozi 98 odsto žitarica i brašna za ljudsku ishranu.

Kada je u martu Srbija zabranila izvoz, pekari su imali brašna za 10 dana. Vlada se kasnije hvalila time što je uvezla pet šlepera iz Bugarske. Ukupna potreba za brašnom je oko tri odsto ukupne proizvodnje pšenice u Srbiji. Ukoliko bi se nastavio dogovoreni izvoz iz Srbije po sadašnjim kvotama, nestašice brašna ne bi bilo.

Crna Gora je proteklih decenija praktično ostala bez industrije, pa sada ima viška električne energije. Energetski bilans za narednu godinu ukazuje da će ukupna proizvodnja struje iznositi 3.500 gigavatčasova (GWh), a potrošnja oko 3.000 pa će za izvoz ostati 500 GWh. Prema sadašnjim cijenama na evropskim berzama, ta količina bi vrijedila oko 150 miliona eura, što je oko tri odsto BDP-a Crne Gore.

U protekle tri godine nije bilo povećanja cijena električne energije u Crnoj Gori i pored drastičnog poskupljenja na međunarodnim berzama prošle i ove godine. Ukoliko bi se, na primjer, nešto nepredvišeno desilo Termoelektrani Pljevlja, Crna Gora bi morala da po sadašnjim berzanskim cijenama uvozi polovinu potrebne struje, a u tom slučaju cijena ne bi bila 5,2 centa već oko 35 centi.

Ono što je za Crnu Goru bitno, kao dominantno turističku ekonomiju, je da ova ljetnja turistička sezona bude dobra, da teška i neizvjesna zima lakše prođe.

Međutim, ovogodišnja turistička sezona je pod znakom pitanja. Turisti iz Rusije i Ukrajine su 2019. godine ostvarili 3,9 miliona noćenja, što je 28,2 odsto od ukupnog broja. Gosti iz ove dvije zemlje donijeli su tada oko 310 miliona eura, što je oko šest odsto BDP-a. Prema sadašnjim podacima, Rusi i Ukrajinci ostvaruju samo četiri odsto noćenja, a ukupna turistička posjeta je za oko 20 odsto manja nego 2019. godine.

Kao i svi u regionu, i u Crnoj Gori nam preostaje da se nadamo da će političati i gospodari rata uskoro naći rješenje za rusko-ukrajinsku krizu.

 

Goran Kapor je novinar ekonomske redakcije Nezavisnog dnevnika Vijesti