Čovečanstvo se brzo uverilo da trostruke zaštitne mere i zatvaranje nisu dovoljni jer su samo usporili širenje zaraze. Objavljivanjem genetskih sekvenci virusa “SARS-COVID-2” 11. januara 2020. godine, naučnici, farmaceutska industrija i različite grupe započele su svoj rad na otkrivanju vakcine kao jedinog rešenja za zaštitu i kraj pandemije.

Dr Fatmir Brahimaj

Radilo se na više od 236 vakcina, od kojih 173 u pretkliničkoj fazi, 63 u kliničkoj fazi – 15 u poslednjoj – trećoj fazi. Posle toga, FDA i EMA su odobrile dve mRNK vakcine u Evropi a uskoro će biti odobrene još dve. Cilj je proizvesti efikasne i bezbedne vakcine jer se one ne mogu odobriti za upotrebu ukoliko ih različite studije u drugačijim fazama ne proglase dovoljno sigurnim za primenu (prethodnom eksperimentalnom upotrebom u laboratoriji, na životinjama, kod dobrovoljaca i uz dugotrajno kliničko praćenje). Upravo zbog toga su vakcine danas bezbedan proizvod. Tokom godina vakcine su proizvele malo neželjenih efekata a pritom spasile milione života njihovom preventivnom i medicinskom ulogom.

Efikasnost osigurava:

  • sprečavanje infekcije virusom,
  • prolaz sa blagim simptomima bolesti kroz kratak vremenski period,
  • kraj pandemije (imunitet mase),
  • lečenje u prvim fazama bolesti pomoću antitela (monoklonalno).

Vakcine su raznolike i zasnivaju se na različitim mehanizmima (popularnim, tradicionalno- korišćenim) kao i na genetskom mehanizmu,  koji se smatra uspešnom i obećavajućom inovacijom za ovakav vid vakcinacije. Potrebno je navesti da je hitna potreba za ovom vakcinom uticala na to da se njena implementacija brzo odobri. Ova činjenica nas ne osigurava u smislu zaštite i efikasnosti protiv novih varijacija koje su prouzrokovane evolucijom virusa.

Vakcina kao i svi drugi strani subjekti koji ulaze u naš organizam nosi svoje rizike. Pravilna priprema i obuka osoblja je veoma važna:

  • Svaka osoba treba da odgovori na određeni upitnik kako bi se izbegli slučajevi koji imaju kontraindikacije za vakcinaciju (deca, trudnice, dojilje, alergičari itd.);
  • Osoblje treba odmah prepoznati neželjene efekte i znati kako pravilno lečiti i upravljati njima.

Neželjeni efekti se manifestuju odmah nakon vakcinacije, dok su dugoročni vrlo retki. Rizik od anafilaktičkog šoka ostaje isti kao i za sve druge vakcine, što znači da nije velika verovatnoća da se dogodi.

 

Možemo li biti sigurni da je vakcina bezbedna kada je njena proizvodnja bila tako brza?

Realizacija i proizvodnja tri glavne vakcine: Fajzer/Bajontek (Phizer/BioNTech), Moderna (Moderna) i Oksford/AstraZeneka (Oxford/AstraZeneca) – postignuta je za manje od deset meseci, a to obično traje deceniju.

Bez obzira na kratko vreme realizacije, nijedna faza proizvodnje nije zanemarena. Neke faze su se razvijale paralelno jedna s drugom, na primer, treća faza je započeta dok je druga još bila u toku.

Vlasti ističu da iz sigurnosnog protokola ništa nije uklonjeno.

Ispitivanja vakcine praćena su dugim periodima čekanja (zbog neophodnih finansijskih sredstava i sticanja odobrenja za upotrebu) ali, zbog globalne intervencije, za okončanje pandemije nije bilo čekanja.

 

Da li treba da se bojimo promene ljudske DNK?

Ne postoji nijedna naučna osnova koja dokazuje da vakcine menjaju DNK, čak je i fizički nemoguća takva modifikacija. Informaciona RNK (mRNK) ulazi u citoplazmu mišićnih ćelija i sa informacijama koje nosi stimuliše proizvodnju  spike proteina  što podstiče imuni sistem da proizvodi antitela koja spremaju organizam da se bori se protiv virusa.

Bojazan da bi mikročipovi mogli biti prisutni u vakcini je čudan i opasan strah. Ne postoji niti jedan jedini dokaz da se to može postići vakcinama.

Odgovarajuće informacije treba prikupiti slušanjem naučnika, stručnjaka i pouzdanih izvora kako bi se započeo proces smanjenja i prevencije ove pandemije.

 

Dr Fatmir Brahimaj, Predsednik Ljekarske komore Albanije