Kako biti student u pidžami ili student bez školskih drugova? Kako će se roditi prve ljubavi? Preko interneta?

Nisu li ovo dobra pitanja?

 

Fadil Lepaja

Nastavljam uporno i brižno da pazim na odjeću, školsku uniformu, raspored zadataka / časova, pakujući knjige po rasporedu da malo olakšam džinovsku školsku torbu koju bi moja tinejdžerka trebalo svakodnevno da nosi na svojim krhkim ramenima. Digitalna knjiga može biti korisna, ali ona smatra da internet nastava nije dovoljna. Škola kod kuće, ne, hvala!

Druga majka objašnjava kako prati isti čas po ko zna koji put, ne zato što je pala predmet, već zato što prati korake svog djeteta kroz osnovno obrazovanje.

Kaže da čita sa interneta, uvijek najbolje autore.

Živimo u ovoj konfuziji koju su stvorile pandemija i … tehnologija. Odrastao sam u vrijeme kada je dobar učenik učio u školskoj ili gradskoj biblioteci, dok danas tehnologija nudi mogućnosti učenja na daljinu tokom pandemije kako bi se djeci obezbjedila potrebna socijalna distanca. Ali stari sistem ne funkcioniše bez školskog zvona i gomile učenika. Kako će se desetinama hiljada nastavnika obezbjediti plate?

Majka se žali na tehnologiju, jednako kao i na virus za koji vjeruje da je proizvod biotehnologije. Druga se žali da je stari model neadekvatan za mjere pandemije. Da li je vrijedno brige i opasnosti da odemo i sjednemo pred nastavnika, zajedno sa još 30-40 djece da bismo stekli znanje koje se danas može naći u svakom komunikacionom uređaju, pita treća, ne sklanjajući pogled sa njenog iPad-a.

Nije li u pravu? Google, Youtube i druge aplikacije dovode eminentne pedagoge i naučnike u vaš dom, dok još uvek ležite u krevetu, ispijate „digitalno“ piće i obrazujete se. Obrazovanje se danas vraća kao majčin zadatak (ili možda kao očev, s obzirom na to da sad tokom predizbornih kampanja postoje političke stranke koje promovišu „majčinstvo“ bez obzira na pol).

Kako možete biti nastavnik ako nema odjeljenja ili učenika? Ako zvono ne zazvoni ili ako nema zimskih raspusta? Kako biti učenik u pidžami ili učenik bez školskih drugova? Kako će se roditi prve ljubavi? Preko interneta? Nisu li ovo dobra pitanja?

Nisu nam virus i pandemija donijeli konfuziju. Birokratski sistem ne nalazi rješenje za reformu obrazovanja. Kada bi iskoristili najbolju tehnologiju i organizacione vještine mogli bi postići mnogo bolji rezultat, djeca se ne bi   toliko umarala i roditelji ne bi morali da pohađaju iste časove po nekoliko puta.

Imati dijete u školi je kao imati drugi posao sa punim radnim vremenom. A šta ako imate dvoje djece? Druga majka se žali da poludi od toga što su joj deca po cijeli dan u kući, a ona je ta koja radi domaće zadatke i šalje ih mailom …!

 

Fadil Lepaja, pisac, kolumnista za štampane medije na Kosovu, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji; politički komentator za medije na albanskom i srpskom jeziku na Kosovu, Srbiji…