Epizode nasilja bile su brojne, čak je i suprug optuživao da je „kriva“ što im je sin homoseksualac. Osim porodičnog nasilja, Bledi je iskusio zlostavljanje i fizičko nasilje od  svojih vršnjaka, što ga je dovelo do tri pokušaja samoubistva.

Entenela Ndrevataj

„Spuštali smo se stepenicama sa petog na drugi sprat zgrade, kada mi je moj sin rekao: „Mama, ja sam gej’.“

Ersilda se prisjetila ove scene od prije mnogo godina, kada sam je pitala kada je otkrila seksualnu orijentaciju svog sina. Iako je to bio prvi put da je Bledi* sa nepunih deset godina ovo izgovorio naglas, drugi pokazatelji su joj ukazivali na to da njen sin možda nije heteroseksualac.

Dok ovo opisuje, Ersilda se prisjeća da joj se činilo da se u tom trenutku cijeli svijet zaustavio.
“Osjećala sam se kao da proživljavam zemljotres, kao da mi je cijela zgrada pala na glavu. Nisam mogla da hodam, bila sam šokirana“, kaže, nastavljajući priču.

„Mama“, pitao je, „šta nije u redu?“ „Znam da se ne osjećaš dobro, ali to sam ja“. Tada sam donijela odluku i rekla sam sebi: „Ti si moje dijete i podržavaću te dok god budem živa.“

U glasu joj se osjeća posebna nježnost, ponos i snaga, kada govori o Blediju. Priznaje da se suprotstavila svima kako bi zaštitila svog sina, kojeg ne samo da nisu prihvatili članovi familije, nego ni njegov otac.

„Moja rodbina mi je jasno stavila do znanja da u njihove kuće ne može ni kročiti. Tamo gdje moj sin ne ide, ne idem ni ja!“, odlučno je rekla Ersilda.

Epizode nasilja bile su brojne, čak je i suprug optuživao da je „kriva“ što im je sin homoseksualac. Osim porodičnog nasilja, Bledi je iskusio zlostavljanje i fizičko nasilje od  svojih vršnjaka, što ga je dovelo do tri pokušaja samoubistva.

“Sjećam se da nas je  njegov otac u sred noći izveo iz kuće, prijeteći nožem.  Bio je pijan a prijatelji su ga pitali: „Zašto tvoj sin tako priča?“ Pozvali smo policiju, ali oni nisu pružili pomoć, zamolili su nas da odemo u policijsku stanicu. „Skrivali smo se na stepenicama zgrade. Moj sin je u to vrijeme imao sedam ili osam godina.“

Ersilda kaže da se zbog velike traume zapravo i ne sjeća mnogih situacija. Ovo nasilno okruženje uzrokovalo je njenu višegodišnju depresiju.

„Bila sam depresivna. Išla sam kod terapeuta i to mi je najvrjednija investicija.“ Kad bi svijet shvatio da iza homoseksualnog muškarca stoji majka koja pati, bilo bi drugačije „.

Odrasla u izuzetno patrijarhalnom i rodno podijeljenom društvu, Ersilda tvrdi da i dalje radi na sebi: „Zadala sam sebi zadatak da ignorišem sve drugo i radim na sebi kako bih pomogla svom sinu“.

Ona misli da to mogu učiniti i drugi roditelji da bi bili stub podrške svojoj djeci.

„Spremna sam da učinim sve za ovu zajednicu jer je svako dijete moje dijete. Boli me kada ih maltretiraju roditelji, kada nemaju njihovu podršku. Ljudski je zadatak prihvatiti ih, osjećaće se bolje“, – zaključuje Ersilda, koja tvrdi da   prihvatanje dolazi kroz obrazovanje.

 

*Imena su promijenjena u svrhu zaštite privatnosti; identitet majke poznat uredničkom timu

 

Entenela Ndrevataj, novinarka, aktivistkinja civilnog društva, fokusirana na jednakost polova i prava ugroženih zajednica