Slučaj policijske brutalnosti u Bitolju, kada su policajci napali trojicu Roma, izazvao je veliku pažnju javnosti. Događaj još nije okončan na sudu, a u međuvremenu su porasle tenzije između neroma i Roma u zemlji.

Elvis Šaćiri

Globalna pandemija promijenila je svakodnevno funkcionisanje, a za neke od Roma produbila je izazove i ukazala na sistemske probleme s kojima se suočavaju u posljednjih 20 godina. Prvi izazov bio je povratak romskih muzičara iz inostranstva sredinom marta 2020. godine, kada su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova diskriminatorskim postupkom devet romskih muzičara smjestili u državni karantin sa lošim higijenskim uslovima, dok je za 300 putnika neroma dozvoljena kućna izolacija. Pod pritiskom AVAJA i drugih organizacija, grupa muzičara je premještena na drugo mjesto.

Slučaj policijske brutalnosti u Bitolju, kada su policajci napali trojicu Roma, takođe je izazvao veliku pažnju javnosti. Događaj još nije okončan na sudu, a u međuvremenu su porasle tenzije između neroma i Roma u zemlji, posebno govor mržnje na društvenim mrežama. Pojačani govor mržnje i diskriminacija Roma takođe su primjećeni u Kočanima, gde su pojedinci koji su uzeli pravdu u svoje ruke fizički napali desetogodišnje romsko dijete. Slučaj je podstakao nerome da podrže počinioce uvodeći patrole u romskim naseljima. Kao i prethodni, i ovaj događaj još uvijek nema zakonsko rješenje, što ukazuje na to da Romi teško dolaze do pravde.

Pored slučajeva nasilja i diskriminatorskog postupanja i predstavljanja, pandemija je prouzrokovala veći jaz među romskim učenicima koji ne pohađaju online nastavu. Razlog je što mnoge romske porodice nemaju tehničke uređaje ni pristup internetu, koji bi im omogućio da učestvuju i prate online časove. Romi koji su zarađivali u neformalnoj ekonomiji ostali su bez prihoda zbog ograničenja koja je nametnulo uvođenje vanrednog stanja. Osim toga, ulazak u sistem socijalne zaštite otežan je zbog administrativnih procedura i nedovoljne informisanosti stanovništva. Povećani su izazovi i za osobe bez ličnih dokumenata, posebno u zdravstvenom sistemu.

Pandemija se polako stišava, ali još uvijek moramo da istražimo procenat Roma koji su umrli od COVID-a 19. Kratki životni vijek Roma zabilježen je u mnogim izvještajima, a rezultati Državnog zavoda za statistiku pokazuju da 7% romske zajednice umire u dobi od 25 do 44 godine, 37% u dobi od 45 do 64, 49%  umire u dobi od 65 do 84 godine, a samo 7% doživi 85 godina.

Nedostatak adekvatnog pristupa prioritetnoj vakcinaciji problem je za ranjive kategorije i samu romsku zajednicu. Naši podaci pokazuju da su se romska naselja u kojima nema pristupa internetu ili elektronskim uređajima našla van kruga vakcinacije, posebno se to odnosi na ljude bez dokumenata. Preporučuje se da se naredne doze, direktno na terenu usmjere na ranjive kategorije građana.

Pandemija je značajno istakla društveno – ekonomske razlike s kojima se Romi suočavaju u zemlji. Kratkoročno preduzete mjere donekle su ublažile posljedice krize. Međutim, ostaje da država usmjeri dugoročne politike i investicije prema romskoj zajednici kako bi prevladala sistemske nedostatke.

 

Elvis Šaćiri je izvršni direktor i jedan od osnivača Instituta za istraživanje i analizu politika – Romalitico. Magistar je ljudskih prava na Centralno – evropskom univerzitetu u Budimpešti