Iako to često zvuči kao kliše, samo mladost i njena inkluzivnost mogu pokrenuti točak istorije, odvesti Albaniju u Evropu, a istovremeno Evropu dovesti u Albaniju.

Edona Haklaj

 „Mi volimo Albaniju kao cijelu Evropu“…

Ovo je možda najčuvenija fraza u posljednjih 30 godina, u zemlji poput Albanije, gdje se na Evropu decenijama gledalo kao na san, nekada blizak, nekada dalek.

U protestima i okupljanjima, u kafanskim razgovorima ili važnim diskusijama, ova fraza je i dalje aktuelna. Prisutna je često kao prateći slogan, kao ponos ili dostignuće što se približavamo Evropi, a često i kao dilema, da li smo spremni da pristupimo ili se priključimo evropskom terenu.

Dovoljno je pitati mlade ljude danas o značenju koje Evropa ima za njih, odnosno putu ka evropskim integracijama. Odgovor neće biti isti u oba slučaja, a možda ćete čak dobiti i ćutnju.

Međutim, u ovim odvojenim taborima odgovora i razmišljanja lako se može uočiti njihova unutrašnja želja i nada da će jednog dana stići do cilja    putovanja na koje su njihovi roditelji krenuli decenijama unazad, a sada   predaju štafetu narednoj generaciji, mladima.

Zapravo, među obavezama koje generacije prebacuju jedna na drugu, ima i pesimizma i razočaranja. Ne nedostaje ni dilema ni skepticizma. Skeptični su da li će njihova zemlja uspjeti, da li će dostići demokratiju ili će se urušiti i da li će doći do dugo očekivanog finala evropskog puta.

Na raskrsnici ovih dilema nalaze se ti isti mladi ljudi koji ne mogu da izbjegnu realnost zemlje u kojoj žive i koji okreću pogled ka Evropi, često da bi našli rješenje, a u drugim slučajevima  je vide kao svoj izbor. To su isti mladi ljudi koji žele da se angažuju unutar ili van zemlje i da kroz interakciju daju život  razvoju svoje zemlje.

Upravo ovi mladi ljudi nastoje da iskustvo stečeno iz evropskih zemalja i institucija prenesu u Albaniju, kao stisak ruke za demokratizaciju zemlje.

To su isti mladi ljudi koji se više ne zadovoljavaju samo riječima i hoće djela. Više se ne zadovoljavaju obećanjima, već žele akciju.

To su mladi koji imaju isti cilj: evropska Albanija, demokratska i pravna država, društvo u kojem možete živjeti i raditi, gdje je doprinos profesionalaca ključni korak na putu evropskog voza.

Možda odredište nije blizu, a možda može doći i brže nego što mislite. Samo jedno je sigurno: nema mlade osobe koja ne želi integraciju u Evropsku uniju.

Iako to često zvuči kao kliše, samo mladost i njena inkluzivnost mogu pokrenuti točak istorije, odvesti Albaniju u Evropu, a istovremeno Evropu dovesti u Albaniju.

Politički ili istorijski konteksti koji prate razvoj jedne zemlje ne mogu a da ne utiču na uvjerenja koja ljudi formiraju, ali kao što je rekao Čerčil: „Ko je optimista, priliku vidi upravo u teškim vremenima“.

 

Edona Haklaj,  ambasadorica mladih za Zapadni Balkan, program EU