Dugogodišnja tišina zamaglila je znanje i granice definisanja nasilnog ponašanja. Upravo zbog toga je podizanje svijesti važno, kako bi prepoznali, prijavili, i borili se protiv ove vrste nasilja.

Edlira Çepani

U posljednjih nekoliko godina primjećujemo talas polemika, izvještaja i pokreta na temu seksualnog uznemiravanja. Zakonski je definisano kao seksualno ponašanje koje na bilo koji način narušava dostojanstvo druge osobe, stvarajući prijeteće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće i uvredljivo okruženje.

Ne tako davno, seksualno uznemiravanje prećutno je bilo skoro sasvim prihvatljivo društveno ponašanje, neregulisano pred zakonom. Zahvaljujući ohrabrenju kroz pokrete za ljudska prava, a posebno feminističkom pokretu, ovaj oblik nasilja je postao dio javnog diskursa.

U posljednje vrijeme neki pokreti podižu svijest, poput #metoo pokreta. On je razotkrio skrivene i zapostavljene probleme seksualnog uznemiravanja kao opasnog oblika nasilja koje u tišini utiče na živote milliona ljudi svih društvenih klasa.

Različiti su aspekti seksualnog uznemiravanja i ne tiču se samo seksualnog nasilja, nego i disbalansa moći i zloupotrebe moći kao mehanizma pokoravanja, vrijeđanja, manipulacije i iskorišćavanja druge osobe (u većini slučajeva žene, iako naravno postoje i muške žrtve). Dok je društvo ovo ponašanje zanemarivalo i tiho prihvatalo, ono se kroz fizičke i verbalne napade proširilo na svim nivoima, od škole, radnog mjesta, porodice, ulice,  može desiti bilo kome i bilo gdje.

Tri su najvažnija aspekta seksualnog uznemiravanja protiv kojih se moraju uvesti mjere. Prvi korak, koji najviše obećava, je prevencija- kroz informisanje o uticaju nasilja, predstavljajući jasne korake koje treba da preduzmemo i naglašavajući važnost poštovanja ljudskih prava i njegovanja zdravih odnosa. Dugogodišnja tišina zamaglila je znanje i granice definisanja nasilnog ponašanja. Upravo zbog toga je podizanje svijesti važno, kako bi prepoznali, prijavili, i borili se protiv ove vrste nasilja.

 Kada govorimo o drugom aspektu nasilja protiv kojeg se moraju preduzeti mjere, onda je to pravilan institucionalni odgovor na prijavljene slučajeve. Uprkos otežavajućim okolnostima u ovom procesu (na primjer, teret dokazivanja), efikasan odgovor institucija je neophodan da bi se žrtve zaštitile, a napadači, bilo da su pojedinci ili grupe, pravedno kaznili.

Treći aspekt povezan je sa prva dva, a to je zatvaranje začaranog kruga uvođenjem kazne za ova krivična djela, što je efikasan oblik prevencije. Na ovom polju mnogo toga treba da se uradi, posebno u vezi sa zakonodavstvom i njegovom pravilnom primjenom, ali važno je napomenuti da se tokom posljednjih nekoliko godina dogodio niz pozitivnih promjena.

Istraživanja pokazuju da ova vrsta nasilja ne pogađa samo   žrtve, već i one koji žive s njima, porodicu, prijatelje, kolege, ali i cijelo društvo. To stvara začarani krug nasilja koji je jako teško zaustaviti ukoliko mu se ne pristupi sa odgovarajućom ozbiljnošću. Dakle, pored pomenutih aspekata nasilja, nisu važne samo institucije nego i mediji i društvo. Oni moraju da budu svjesni problema,  da se bore protiv kršenja ljudskih prava i zločina poput seksualnog uznemiravanja, koji ne ugrožavaju samo dostojanstvo žrtve, već i dostojanstvo cijelog društva.

 

Edlira Çepani je novinar i aktivista za ljudska prava. Trenutno upravlja mrežom „Jednakost u donošenju odluka“ i ekspert je za ravnopravnost polova.