I dalje smo svedoci kršenja ljudskih prava romske zajednice, nasilja nad Romima u školama, diskriminacije u raznim javnim institucijama, uključujući zdravstvenu zaštitu, što je posebno zabrinjavajuće u vreme kada se svet suočava sa pandemijom.

Daut Qulangji

Pandemija koronavirusa uticala je na svakodnevni život svih, međutim, čini se da je u ovom trenutku na Kosovu najteže Romima koji inače žive na margini, sa teretom siromaštva i suočeni se sa brojnim izazovima.

Teške uslove života romske zajednice na Kosovu, pandemija je dodatno zakomplikovala i u ovom trenutku brojne porodice se suočavaju sa nedostatkom osnovnih životnih sredstava, što čini situaciju alarmantnom.

Informacije sa terana nedvosmisleno pokazuju da se romska zajednica na Kosovu suočava sa brojnim poteškoćama u svim životnim sferama. Najveći problemi koji se reflektuju na svakodnevni život su u oblasti zdravstva, obrazovanja i zapošljavanja, gdje se i dalje ne poštuju kvote predviđene zakonom kada je riječ o zapošljavnju manjinskih zajednica.

Stambeni problemi, uključujući i poteškoće povezane sa socijalnom zaštitom opterećuju više nego ikad, živote Roma. Veliki broj njih živi u lošim sanitarnim uslovima, nemaju pristup vodi za piće, osnovnoj higijeni. Često žive u kućama bez osnovne  infrastrukture.

Dakle, osnovne mere prevencije protiv COVID – 19 kao što je pranje ruku toplom vodom njima su nedostižne. Postojećem socijalnom isključenju i segregaciji, dodat je i nejednak pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Niska stopa zaposlenosti među marginalizovanim Romima dodatno je smanjena tokom Korona krize.  Socijalne mere koje je donela  država odnose se samo na ljude koji su izgubili formalni i redovni posao, što nije olakšalo poziciju Roma jer su i prije krize bili nezaposleni.

Fiskalni paket Vlade Kosova nije u dovoljnoj meri obuhvatio potrebe zajednica, a pogotovo romske. Ovo je rezultat, smatraju mnogi, nedostatka pravih informacija ali i glomazne birokratije koja je uticala da veliki broj ljudi nije mogao da se prijavi za pakete pomoći.

Prelaskom na online nastavu, učenici iz romske zajednice nisu mogli da budu deo procesa obrazovanja zbog nedostatka interneta, pametnih telefona… Pojedine NVO su  preuzele inicijativu da doniraju smart telefone i laptopove deci koja to nisu mogla sebi da priušte, kako bi se priključili učenju na daljinu.

Problem sa pristupom internetu mnogim Romima je i vakcinaciju učinio nedostižnom jer nisu mogli da se prijave elektronskim putem, kako je predviđeno.

Pandemija se negativno reflektovala i na ekonomiju. Siromašni su postali još siromašniji. Izolacija i ograničavanje kretanja najviše su pogodili Rome, jer većina preživljava  od  recikliranja materijala, za kojim se traga od mesta do mesta, od kontejnera do kontejnera.

I dalje smo svedoci kršenja ljudskih prava romske zajednice, nasilja nad Romima u školama, diskriminacije u raznim javnim institucijama, uključujući zdravstvenu zaštitu, što je posebno zabrinjavajuće u vreme kada se svet suočava sa pandemijom.

Zato je važno da se o diskriminaciji govori javno, da se čuje glas Roma. Zato je važno obrazovanje romske dece jer kako je jednom davno rekao Nelson Mandela “obrazovanje je najjače oružje koje možeš da upotrebiš da promeniš svet.”

 

Daut Qulangji, dugogodišnji romski aktivist, novinar, urednik i radiotelevizijski voditelj