U jeku krize koja se nazire i energetskog sistema koji zahtijeva transformaciju, stagnira donošenje nove strategije uspjeha, najavljenog zakona o obnovljivim izvorima energije…

Dardan Abazi

Kriza cijena električne energije uznemirila je sve vlade Zapadnog Balkana. Zemlje poput Kosova koje zavise od koncentrisane proizvodnje električne energije suočavaju se sa onim što neće biti moguće iz uvoza zbog tehničkih, nepredvidivih planova i rastuće potražnje. Ali da li je ovo rezultat prethodnih pogrešnih politika, trenutnih poteza, ili je pak oboje?

Kako dani postaju kraći a temperature niže, energetski sektor se priprema za dugu i hladnu zimu. Dok se očekuje da će potražnja za lož-uljem i prirodnim gasom biti visoka u Evropi, nivoi proizvodnje su već počeli da opadaju sa početkom zime. To bi moglo dovesti do viših cijena i mogućih nestašica u narednim sedmicama i mjesecima.

Više od petnaest godina kosovske vlade su gurale ideju o novim projektima uglja. Projektima koji bi osiromašili građane i potpuno zaglavili Kosovo u tehnologijama prošlosti, uz razorne ekonomske, ekološke i zdravstvene troškove. Iako smo se radovali neuspjehu izgradnje nove termoelektrane, dugo prisustvo ove teme u diskursu i političkom sistemu Kosova imalo je posljedice. Trebale su godine, milioni tehničke pomoći, cijela Strategija i šta sve ne. Nije ostalo ni prostora ni vremena za razmišljanje o diversifikaciji proizvodnje i energetskoj tranziciji.

Uzastopni paketi za oporavak predstavljaju još jednu propuštenu priliku. Oni su se uglavnom fokusirali na direktnu finansijsku pomoć i ciljanje na privredne sektore, ali ne i na energetski sektor. Nisu imali potreban transformativni efekat, već su samo služili da održe poslovni sektor u igri i da olakšaju život stambenom sektoru. Još jedna propuštena prilika! U jeku krize koja se nazire i energetskog sistema koji zahtijeva transformaciju, stagnira donošenje nove strategije uspjeha, najavljeni zakon o obnovljivim izvorima energije još nije odobren, Fond za efikasnost je i dalje ograničen u nadležnostima i kapacitetu i još uvijek nema dovoljno napretka u liberalizaciji i integraciji našeg tržišta.

Međutim, još ima vremena – barem da energetsku efikasnost proglasimo nacionalnim prioritetom. Odgoditi donošenje energetske strategije, usvojiti zakon i organizovati najmanje dva tendera za obnovljive izvore energije tokom 2022. godine, reformisati Fond za efikasnost i osnovati fond za potrošače kojima je to potrebno.

Pandemija je naglasila važnost pouzdanog snabdevanja energijom. Zemlje koje su diverzificirale svoje izvore energije i povećale domaću proizvodnju fosilnih goriva u dobroj su poziciji da prebrode ekonomsku oluju uzrokovanu pandemijom. Oni koji nisu poduzeli ove korake mogu se pronaći kako pritiskaju dugmad za smanjenje energije i pale svijeće. Rješenje je suprotno od stagnacije: dinamika i hrabrost.

 

Dardan Abazi ima dugogodišnje iskustvo u javnoj politici sa posebnim naglaskom na praćenju zakonodavstva i politika u oblasti energetike, energetske tranzicije, klimatske politike i SDG-a