Kreditna zaduženost nije eksplodirala, banke su oprezno igrale kako klijent ne bi došao u neku nenaplativu situaciju.

Čedomir Savković

Zaduženost građana u Srbiji je u porastu, ali to još nije alarmantno, tumače stručnjaci poslednje podatke Udruženja banaka Srbije (UBS). Za mesec dana od kraja juna do kraja jula, ona je porasla za 114 miliona evra, sa 10,705 milijardi evra na 10, 819. U poređenju sa istim periodom prošle godine, skočila je za 1,14 milijardi evra.

Građani Srbije bankama duguju po osnovu gotovinskih, potrošačkih, stambenih i poljoprivrednih kredita, navodi UBS.

Zanimljivo je da se broj kreditnih kartica u docnji koje koriste građani takođe povećao u poslednjih godinu dana, za oko sedam hiljada (sa 51.687 na 58.954).

Prosečan dug po potrošačkim kreditima prema podacima UBS je 123.000 dinara, odnosno oko 1.000 evra. Tome treba dodati i udeo stanovništva u drugim kreditima od oko 500 evra. Taj podatak se dobija kada se iznos duga podseli sa brojem stanovnika.

Finansijski konsultant i urednik portala Kamatica Dušan Uzelac, kaže da građani Srbije ipak nisu previše zaduženi jer je Narodna banka Srbije (NBS) sprovodila strogu regulativu zaduživanja koja je dugo bila na snazi.

On kaže da autonomija banaka, kada same odlučuju kome daju kredite, može da bude „mač sa dve oštrice“, jer prihvate klijente koji možda i ne mogu da otplaćuju kredite.

„Kreditna zaduženost nije eksplodirala, banke su oprezno igrale kako klijent ne bi došao u neku nenaplativu situaciju“, podseća Uzelac.

Prema mišljenju našeg sagovornika ta zaduženost ne predstavlja trend, već trenutni momenat:

„Ta statistika ima ugrađenu grešku iz perioda moratorijuma na kredite (državna mera u vreme pandemije). Suštinski svi oni krediti koji su trebali da budu otplaćeni do kraja su prolongirani, mnogi su se ponovo zadužili. Iz tog razloga imamo pojavu povećanog zaduženja“.

Uzelac napominje da je teško praviti poređenja Srbije i Evrope, u pogledu zaduženosti građana. Naglašava da su evro krediti u Srbiji prilično uravnoteženi sa evropskim cenama kredita:

„Bankama je lako da dođu do novca. Iz tog razloga ne daju nikakve kamate za štednju građana, ali su kamate na kredite niske.“

Kao primer takozvane globalizacije bankarstva, prema kojoj svi dele istu sudbinu Uzelac navodi Hrvatsku i Srbiju, dve zemlje u kojima je udeo stambenih kredita isti i iznosi oko tri odsto:

„Imate vrlo efikasan tok kapitala i novca. Ono što je kod nas specifično jeste da nismo članica evro zone. Opet imamo povoljne kredite i to je rezultat povećanog poverenja u Srbiju. Gde god je kapital, tu se računa cena novca u odnosu na rizičnost plasmana u okruženju“.

Investiranje u Srbiju u smislu rizičnosti i stabilnosti je na visini investicija u evro zoni i ta računica prema rečima Uzelca stoji u pozadini priče o kamatama.

On kaže da mali privrednici dominantno finansiraju likvidnost i krpe kraj sa krajem, zbog nepovoljne situacije na tržištu.

„Srednji i veliki se mudrije zadužuju za poslovne aktivnosti koje će generisati prihode i profite“, kaže urednik Kamatice.

Učešće građana u docnji kod otplate kredita sada iznosi oko 2,5% i manja je nego ranije jer je od 2015. godine, kada je iznosila 7,3%, beležila stalan pad.

 

Čedomir Savković, novinar Nove ekonomije