Bugarski je ministar odbrane izjavio da su Makedonci pijana nacija, odnosno nacija pijanih Bugara. I da neće da nas puste u Evropsku uniju dok se ne otreznimo.

Branko Tričkovski

Kako je krenula, neće, bre, ova korona da ostavi živog popa da nam donese tomos. Mi smo u Severnoj Makedoniji prestrašeni. Tresemo se ko slepi miševi. I pišamo zeleno ko kornjače. I slušamo Arsena. Kao da je naše hristoljubive i patriotske reči preveo u ljubavnu dramu. Ako svi umrete, ja neću imati s kim postati autokefalan. Pevam ja, odnosno pevamo mi, a on se tuži da neće imati s kim ostati mlad. U stvari, kad bolje razmislim, i naš je strah ljubavna trauma. Kao i njegova. I zato se volimo. Ali, dok čekamo da srpske vladike proteraju koronu pomoću krsta, molitve i poljupca, istočni susedi su nam skrenuli pažnju da naš problem nije samo to što nismo autokefalni. Na minus u statusu oni su dodali svoj plus u maliganima. Bugarski je ministar odbrane izjavio da su Makedonci pijana nacija, odnosno nacija pijanih Bugara. I da neće da nas puste u Evropsku uniju dok se ne otreznimo.

Dobro, rekao sam, idemo da duvamo. I krv da damo. Na ispiranje želuca i na kompletnu detoksikaciju. Od Tita i Kominterne. Od čije smo rakije i postali Makedonci. Pijani ali Makedonci. Danas nema Tita, a nema niti Kominterne, pa se pitam, možemo li danas, pomoću obične rakije, da proizvedemo pijanog Makedonca od običnog Bugarina. Ili od ministra odbrane, Karakačanova i njegove koleginice, ministrice spoljnih poslova, Zaharieve, tako se zove ta lepa žena. I da ih tako pijane odnosno pomakedončene, nateramo da krenu svoju rampu ispred evropskog voza Makedonije. Ili će neko da nas natera da se setimo šta smo bili dok smo pili. Sa Titom i sa Staljinom.

Meni je muka, ne toliko zbog nas, koliko zbog ostatka Balkana. Koji može da najebe samo zato što smo se mi pre 80 godina prepili. Ne bih mogao da podnesem tu grižnju savesti. A i Evropska unija i NATO ne mogu. Zajedno sa starom i novom američkom administracijom. I zato se nadam da ćemo i mi i Bugari da se otreznimo. Recimo, ja sam već trezan. I znate šta? Drago mi je da pripadam narodu koji je imao i ima toliko atraktivnog u nasleđu i u supstanci, da je mogao i još može da to bogatstvo razdaje susedima i visokim principima evropskih integracija. Mi smo kao centralni magazin za sve balkanske frustracije. Intendantura za vojske patriota iz svih nacija. Dobro, ne baš za sve, ali za većinu. Oslobađamo naš šareni balon viška tereta, bacamo deo sebe na balkanske zemlje i letimo. Mislim da letimo upravo zbog toga što smo imali što da damo. Ili da nam uzmu.

Ja to doživljavam kao pobedu, ne kao poraz. Treba znati čitati vreme. U zla vremena čovek prodaje svoje persijske tepihe, slike, kamere, klavire, kupuje brašno i mast i čeka da dođu dobra vremena kad će sve to da vrati. I osvoji svet do Indije. I preko Indije, sve do Golog brda.

 

Branko Tričkovski, novinar, radio je u „Novoj Makedoniji“, MRTV, „Utrinski“ (osnivač i prvi glavni urednik), „Globus“ (osnivač i prvi glavni urednik), Radio Kanal 4, suvlasnik prvog privatnog radia u Makedoniji (1991), autor osam knjiga kolumni.