Zaev odlazi, i ovim potezom čini posljednji, očajnički manevar u pokušaju da privuče pažnju EU i podsjeti ih da, ako Evropsko vijeće ponovo ne uspije da isporuči obećani početak pregovora u decembru, proevropska energija makedonskog društva može biti nepovratno izgubljena i nestati s makedonskog horizonta.

Borjan Jovanovski

Nakon četiri godine kao opozicioni lider i još četiri godine kao premijer, Zoran Zaev se povlači iz politike. Počeo je sa velikim entuzijazmom, vođen idealom EU, a završava kao žrtva tog istog entuzijazma koji sada, osam godina kasnije, izgleda kao infantilna naivnost. U prvoj polovini svoje političke karijere, kao opozicionar prošao je kroz politički triler u kojem je bio glavna meta korumpirane i autokratske vlasti tadašnjeg premijera Nikole Gruevskog.

Uspio je da izbjegne pokušaj atentata, dok je njegova porodica, uključujući i djecu, maltretirana brutalnim metodama koje režim Gruevskog nije oklijevao da koristi kako bi održao vlast. U drugoj polovini karijere, preuzeo je vođstvo zemlje koja je u izvještajima EC bila označena kao – zarobljena. Za četiri godine koliko je bio premijer prošao je četiri izborna procesa i referendum za promjenu imena zemlje, čime je riješen 30-godišnji spor s Grčkom. Problem za koji su svi njegovi prethodnici znali da se mora riješiti, ali niko nije imao političke hrabrosti za to, jer je bilo zgodnije kalkulisati dnevnopolitičke peripetije koje osiguravaju dugu političku karijeru nauštrb interesa države.

Tokom izuzetno dramatičnog procesa promjene ustavnog imena, uspio je uvjeriti skoro 700.000 građana da podrže ovaj nepopularan potez. Nikome, pa ni meni kao autoru ovog teksta, nije bilo prijatno glasati da moja zemlja prihvati pridjev Sjeverna, ali smo svi tu ogromnu knedlu u grlu progutali, vjerujući u sva obećanja koja su nam stizala iz Evrope – da bismo nakon promjene imena postali članica NATO-a i krenuli bismo u pregovore o članstvu sa EU. To bi bila realizacija dva ključna strateška opredjeljenja i objezbeđivanje jedine kohezivne snage u multietničkom, multikonfesionalnom, višejezičnom društvu kakvo je makedonsko. Ostvareno je članstvo u NATO-u, a Makedonija je uspjela da se skloni sa liste zemalja Balkana sa neizvješnošću svog teritorijalnog integriteta.

Drugi veliki cilj, pregovarački proces, najmoćnije i vjerovatno jedino oruđe pomoću kojeg je tako traumatizovano društvo moglo izaći iz 30 godina tranzicije i ući u proces transformacije, ostao je samo lijepa želja i namjera, i uspomena na vrijeme kada je ta ideja o evropskoj Makedoniji imala stvarnu moć da pokrene procese u pravom smjeru. Danas, u trenutnim okolnostima, Izvještaj o napretku koji redovno objavljuje EC, nekada moćan alat za ispravljanje pogrešnih politika, postao je marginalna vijest kojoj se posvećuje malo pažnje.

Zaev odlazi, i ovim potezom čini posljednji, očajnički manevar u pokušaju da privuče pažnju EU i podsjeti ih da, ako Evropsko vijeće ponovo ne uspije da isporuči obećani početak pregovora u decembru, proevropska energija makedonskog društva može biti nepovratno izgubljena i nestati s makedonskog horizonta. Umjesto snažnog izvora motivacije za reforme, može se pretvoriti u močvaru i plodno tlo za demagogiju i populizam, čija su primarna meta upravo evropske vrijednosti.

 

Borjan Jovanovski, poznati makedonski novinar sa višedecenijskim iskustvom u medijima