Lažne vijesti, klevete, ucjene, zastupanje oligarhijskih i partijskih interesa glavne su karakteristike makedonskog medijskog pejzaža.

Borjan Jovanovski

Nakon višedecenijske sistemske i institucionalne operacije devastiranja medijskih sloboda koju je sproveo režim bivšeg premijera Nikole Gruevskog, koji je sada u bjekstvu, EU je 2016. ocijenila Makedoniju kao „zarobljenu državu“. Šest godina nakon pada ovog autoritarnog režima, ova država i dalje ne uspijeva da normalizuje uslove koji bi trebalo da omoguće rad i funkcionisanje slobodnih medija. Lažne vijesti, klevete, ucjene, zastupanje oligarhijskih i stranačkih interesa glavne su karakteristike makedonskog medijskog pejzaža. Dodatno su poražavajući podaci nekoliko evropskih rang-lista za medijsku pismenost, na kojima je Sjeverna Makedonija uporno na posljednjem mjestu.

Takve situacije u slobodi medija potvrdio je i izvještaj Freedom House-a za 2022. godinu

“Medijski pejzaž je duboko polarizovan po političkim linijama, a privatni mediji su često vezani za političke ili poslovne interese koji utiču na njihov sadržaj”, stoji u zaključku ovog izvještaja. Freedom House posebno akcentuje prijetnje i fizičke napade na novinare, koji su u značajnom porastu.

“Izvještaj Udruženja novinara Makedonije iz juna 2021. godine izbrojao je 14 prijetnji i fizičkih napada na novinare u 2020. godini, dok su u 2019. zabilježena samo četiri takva incidenta. Više od polovine meta bile su novinarke“, navodi se u izvještaju Freedom House.

Povodom nalaza Freedom Housea, predsjednik Udruženja novinara Mladen Čadikovski u izjavi za „Okruženje” ističe da je „nekažnjavanje i dalje veliki problem u zemlji. Posebno zabrinjava govor mržnje i etiketiranje novinara i medijskih zaposlenika od strane političara i drugih nosilaca javnih funkcija. Ovaj zabrinjavajući trend potvrđuje i izvještaj Freedom House-a, gdje je zemlja svrstana u grupu „djelimično slobodnih“ država“, kaže Čadikovski.

Nada u neku perspektivu za prevazilaženje ovog konkretnog problema je novo zakonsko rješenje. “Proširenjem nadležnosti tužilaštva i povećanjem kazni za radnje prinude, odnosno ugrožavanje bezbjednosti medijskih radnika, uspostavlja se novi sistemski mehanizam zaštite prava novinara”, kaže Čadikovski. U tom smislu, pozitivno je iznenađenje bila presuda Krivičnog suda vlasniku tabloidnog portala, paradoksalno samonazvanog „Dokaz“, koji godinama širi lažne vijesti i klevete o svim „neprijateljima“ svojih nadređenih. Osuđen je na tri godine zatvora. Dvije žrtve ovog inkriminisanog portala su novinari. Irena Mulačka, istraživačka novinarka nedeljnika Fokus za „Okruženje“ kaže: „Tekstovi protiv mene i moje porodice počeli su kada sam istraživala imovinu  gradonačelnice Danele Arsovske“, rekla nam je Mulačka, ističući Arsovsku kao mogući izvor ovih pretnji. “Vjerujem da će presuda opametiti one koji reketom žele da unište ono malo što je ostalo u novinarstvu”, rekla nam je Mulača nakon objave presude. Druga novinarska žrtva ovog tabloida je Valentina Vurmo iz nedjeljnika Fokus. Rekla nam je da su tekstovi o njoj u „Dokazu“ uslijedili nakon što je pisala o slučaju „Imperija“ koji se povezuje sa kontroverznim biznismenom Orceom Kamčevim. Aktuelna gradonačelnica je bila nezavisni kandidat i podržala je opoziciona VMRO DPMNE, a Orce Kamčev je u javnosti poznat kao miljenik režima Gruevskog.

Jedan od problema za ovu (ne)kulturu je pasivnost političkih stranaka u nastojanju da poboljšaju situaciju, a posebno činjenica da je opoziciona VMRO DPMNE, za vrijeme čije vladavine je nanesen najveći udar na medijske slobode, još nema kritički odnos prema njihovim postucima u prošlosti sa pozicije moći.

Javnost sada čeka ishod istrage koju vodi tužilaštvo o tome ko je naručio ucjenjivački sadržaj na portalu „Dokaz“ koji bi doveo do izvora ove maligne rane u makedonskom društvu.

 

Borjan Jovanovski, renomirani novinar sa višedecenijskim radnim iskustvom u medijskom prostoru