Nažalost, ako sagledate realnost, prepoznaćete malo od toliko željenih vrijednosti, a mnogo više od onoga što predstavlja njihov antipod.

 Borjan Jovanovski

Fraza „evropske vrijednosti” jedna je od najčešće korišćenih u javnim nastupima gotovo svih političara, ali i u svim kolokvijalnim situacijama kada je u pitanju perspektiva Makedonije, pa i u evropskim integracionim procesima. Nažalost, ako sagledate realnost, prepoznaćete malo od toliko željenih vrijednosti, a mnogo više od onoga što predstavlja njihov antipod.

Makedonija, kao multietničko društvo u svojoj istorijskoj supstanci, ima veliki kvalitet u kontekstu evropskih vrijednosti koje su definisane tokom prosvjetiteljstva i dalje u poslijeratnoj Evropi, sa početkom evropskih integracionih procesa.

Multikulturalnost i tolerancija između različitih naroda i religija koje su postojale u ovoj zemlji vjekovima, prepoznata je u mnogim istorijskim dokumentima. Prvi Ustav makedonskog građanskog pokreta iz 1880. godine, na primjer, definiše Makedoniju kao multikulturalno društvo i organizuje podjelu vlasti u odgovarajućoj zastupljenosti predstavnika određene nacije i vjere. Vremenom, a posebno sredinom 80-ih godina prošlog vijeka, usponom Slobodana Miloševića i njegovog nacionalizma, ova bogata proevropska vrijednost u Makedoniji radikalno je degradirana. Potpuno je poražena početkom 90-ih i pojavom novog nacionalnog romantizma na Balkanu, tako da do danas već imamo generacije Makedonaca i Albanaca među kojima vlada stalna mržnja. Često ćete čuti upotrebu pežorativnog izraza „šiptar“ iz usta mnogih etničkih Makedonaca koji pokušavaju da zadrže privilegiju nasljeđenu iz vremena Miloševića, kada su Albanci dobili status građana drugog reda.

2001. godine potpisan je sporazum kojim je spriječen građanski rat i krvoproliće između Makedonaca i Albanaca, koje je nastalo kao rezultat sukoba dvije suprotstavljene nacionalno romantičarske koncepcije. Sporazum je temelj našao u tom prvom Ustavu Makedonske lige iz 1880. godine, rekao je jednom prilikom jedan od autora teksta sporazuma, istoričar Vlado Popovski. Ali uprkos inspiraciji koja vuče duboke korjene u istoriji tradicije naroda koji ovde žive, sporazum se danas uglavnom   tretira kao nešto što su Makedoniji nametnuli međunarodni faktori. Dakle, ove velike evropske vrijednosti, kao što su multikulturalizam i tolerancija, u Makedoniji danas žive u mračnim uglovima društva. Obrazovni sistem nikada nije imao hrabrosti da se suprotstavi agresivnom nacionalizmu, stereotipima i predrasudama. Obrazovanje je lišeno bilo kakvih elemenata kritičkog mišljenja, što kao koncept takođe spada u skup vrijednosti koje današnja teorija prepoznaje kao evropske.

Slično je očajna situacija i sa humanizmom, koji je jedan od temelja evropske civilizacije. Solidarnost, empatija, ljudska prava samo su floskule ako se osvrnemo na nedavni incident u aprilu ove godine, kada je mladu migranticu iz Afrike ubio policajac. Osim na društvenim mrežama, o ovom tragičnom događaju gotovo da nismo pročitali ili čuli bilo kakvu informaciju, niti je bilo ikakvog medijskog interesovanja. Do danas nema zvaničnog stava o tome kako se ovo ubistvo dogodilo, niti  pritisaka javnosti na nadležne organe. Afrikanka je strankinja koju ovo društvo očigledno ne može da prepozna kao žrtvu.

Nažalost, nepoznavanje i otuđenost od visokih civilizacijskih vrijednosti čine da je ovo društvo žrtva samih sebe, uvlačeći ga u dubinu gdje nestaje svjetlost.

 

Borjan Jovanovski, dugogodišnji dopisnik iz Brisela i autor nekoliko TV emisija posvećenih procesima evropskih integracija