Nenormalne reakcije u nenormalnim situacijama su normalne, i to je lekcija koju je iznenada čitavo čovečanstvo učilo. Ako bismo se na momenat zamislili, ovo je možda jedan od vrlo retkih momenata kada je čovečanstvo bilo u nečemu Zajedno.

 Bojana Obradović

Mart 2020. je. Prvi slučaj korona virusa je registrovan na teritoriji Republike Srbije. Pacijent 0. Nismo bili spremni na ovo, iako smo skoro tri meseca slušali vesti, prvo sa Dalekog istoka, a nedugo potom iz našeg bliskog komšiluka, Italije.

Na televiziji i na društvenim mrežama su snimci limenih sanduka, voditelji govore o stotinama preminulih od novog, nama nepoznatog i opasnog virusa, prikazuju nam strašne snimke sahrana kakve nismo mogli ni da pojmimo da ćemo videti za vreme svog života. Iznenada svi demoni prošlosti nošeni kroz transgeneracijske traume lupaju na naša vrata, glasno i neprestano. Slike koje nismo ni znali da pamtimo. Slušamo o smrti, stalno; o smrti u kojoj si potpuno sam, ti koji umireš, i ti koji ne možeš biti još jednom sa onim koji umire. Nismo pripremljeni na ovo.

Nedelje  su prolazile, a novi slojevi egzistencijalnog straha su se slagali. Strah od izolacije, bes, buntovništvo, podele stanovništva, stvaranje raznih teorija postali su deo svakodnevice. Narod se pored zdravstvenog izazova sa kojim se suočavao, odjednom morao boriti sa problemima preživljavanja, međuljudskih odnosa, (ne)poverenja u struku, nauku i sisteme. Biti čovek je postao izazov.

Mentalno zdravlje svih nas je bilo s vremena na vreme jedna vrsta emocionalnog rolerkostera. Od straha kao zdrave reakcije na pravu opasnost do anksioznosti kao preteranog straha i kreiranja opasnosti kojih i nema i preuveličavanja opasnosti, bespomoćnosti, beznadežnosti,  ogorčenosti, razočaranosti, ljutnje, zavisti i ljubomore do apatije, depresije i želje da nas nema, da se sve završi.

Posledice su nam još uvek nepoznanica. Međutim, sudeći po onome što  znamo o čovečanstvu, mi se uvek oporavimo, a svako teško razdoblje nas razvija na ličnom i kolektivnom nivou

Nenormalne reakcije u nenormalnim situacijama su normalne, i to je lekcija koju je iznenada čitavo čovečanstvo učilo. Ako bismo se na momenat zamislili, ovo je možda jedan od vrlo retkih momenata kada je čovečanstvo bilo u nečemu Zajedno.

Vreme je kada su se psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti našli pred izazovom za koji takođe nisu bili pripremljeni. Ovom prilikom zahvaljujem se svima koji su volontirali na SOS telefonima, mejlovima, „live“ se uključivali i odgovarali na pitanja zabrinutih građana, dok su i sami prolazili kroz situaciju koju ne poznaju dovoljno

Bez priručnika, bez priprema, izolovani u svojim stanovima, snašli smo se i organizovali se odmah u pružanju pomoći i brige onima koji je trebaju. Vremenom i mi smo se uvežbali, bolje organizovali, dobili i priručnike koje su uglavnom napisale kolege iz inostranstva.

Februar je 2021. U Republici Srbiji je u toku vakcinacija. Postoji organizovana psihološka podrška građanima, pri SOS telefonima, udruženjima i samoorganizovanim grupama psihoterapeuta

Bićemo dobro. Možda ne odmah, ne svi i ne sad, ali naša ljudska priroda je obnovljiva, i ima moć zaceljivanja.

Kada sve ovo jednom prođe, imaćemo vremena i prilika da razumemo uticaj ličnosti, okoline, podrške, ali naš kulturološko-istorijski kontekst, uticaj društveno – političke situacije, i onih najskrivenijih – ranih i transgeneracijskih trauma. Do tada, duboko dišemo, i živimo.

 

Bojana Obradović, Master psihologije, REBT psihoterapeut sa završnim nivoom edukacije (pridruženi trening centar Albert Ellis Instituta, Beograd)