Kako treba da razumijemo imenovanje bivšeg šefa Operativne grupe za borbu protiv korupcije, koji je na kraju završio u zatvoru? Kako bi trebalo da shvatimo tendenciju Hotijeve vlade da raspusti Radnu grupu, u  momentu beskrajnih korupcijskih poslova i skandala…

Belul Bećaj

Kao i u mnogim tranzicijama, privatizacija je započela sa velikim entuzijazmom i na Kosovu. Međutim, kao i u mnogim bivšim socijalističkim zemljama, ovaj proces i na Kosovu ima tendenciju da se okonča razočaranjem i sa kontradiktornim posljedicama.

Oktobarski skandal izazvan je informacijama koje su stigle od Parlamentarne istražne komisije. Objavljeno je da je odbor PAK-a (Kosovska agencija za privatizaciju) prodao jedan ar (100 kvadratnih metara) zemljišta za samo 1 euro! Kritički čitatelj razumije razočaranje, jer je ovo posljedica koja se dogodila i koja se još uvijek događa u svim zemljama u tranziciji. Ali ne razumije zašto je politika privatizacije na Kosovu kontradiktorna. Ovdje su neki ilustrativni primjeri.

 

Osnovni sud u Peći 2013. godine osudio je bivšeg šefa Operativne grupe za borbu protiv korupcije i tužioca Specijalnog tužilaštva Kosova Nazmija Mustafija na pet godina zatvora. U oktobru 2020, vlada Kosova namjerava  da raspusti Operativnu grupu koja je osnovana prije deset godina?!

Kako treba da razumijemo imenovanje bivšeg šefa Operativne grupe za borbu protiv korupcije, koji je na kraju završio u zatvoru? Kako bi trebalo da shvatimo tendenciju Hotijeve vlade da raspusti Radnu grupu, u  momentu beskrajnih korupcijskih poslova i skandala…

„Da li je u pitanju direktna tendencija vlade ka uticanju i intervenisanju u istražne procese visokih političkih i institucionalnih zvaničnika koji su uključeni“, ili je zvanična politika potčinjena politici podzemlja?! Kao posljedicu imamo povlačenje ambasada SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i EU iz procesa praćenja ove institucije …

 

Odgovori na ova pitanja su neophodni, sve dok proces privatizacije javnih preduzeća u posljednje dvije decenije daje lošu sliku o Kosovu, i čini je ozbiljnim izvorom organizovanog kriminala (slučaj „Toka / Land ”) i pandemije korupcije. Ovaj model je loš za kompanije, društveno vlasništvo i njihove zaposlene, jer su nakon privatizacije sa smiješnim dobitima menadžeri tih kompanija promijenili pravac djelovanja tih fabrika i umnožili profit na imovini, kakav je bio slučaj sa imovinom u Mališevu.

U tom smislu, da se pouzdano zaključiti da se kosovskim bogatstvom nije pravilno upravljalo kada su u pitanju javna preduzeća, kao što su: Kosovski telekom, aerodrom „Adem Jashari“, KEK (Kosovska energetska korporacija), tada kompanija koja je bila državna kompanija a nije tretirana kao društveno vlasnišvo sa posebnim statusom kao što je „Trepča“, kao i mnoga druga preduzeća i imovina.

Korupcija je prouzrokovala gubitak povjerenja u zvaničnu politiku države i potpuno je jasno da se koristi kao prepreka liberalizaciji viznog režima, dok je s druge strane produbila koruptivni mentalitet građana. Zbog toga je korupcija utemeljila  nepovjerenje u kreiranje politike, kao i u vladavinu prava.

Socijalno raslojavanje koje se sve više produbljuje i nezainteresovanost stranih i lokalnih investitora, ne treba ni komentisati. Kako vrijeme odmiče, postaje jasno da se ovim pojavama ne može stati u kraj sve dok je zvanična politika potčinjena politici podzemlja.

 

Belul Beqaj je doktorirao je političke nauke na Univerzitetu Ćirilo i Metodije u Skoplju; autor je više od 100 političkih i naučnih tekstova.