U Albaniji je prisutno fiktivno zapošljavanje u javnoj upravi i fotografisanje glasačkih listića. I manipulisanje izborima. Ova panorama obeshrabruje mlade Albance da se bave politikom.

 Belind Keliči

U albanskom rječniku, sintagma „novi političar“ počela je da se koristi 90-ih godina, sa pojavom pluralizma. Studentski pokret decembra 1990. doveo je nekoliko mladih ljudi na političku scenu. Želja za hitnim demokratskim promjenama i opravdano nestrpljenje Albanaca da dostignu evropske standarde za njih su se pretvorili u prokletstvo. Neiskusni, tadašnji mladi ljudi, otišli su razočarani aktivnom politikom, stvarajući u javnosti percepciju da se malo toga promijenilo u albanskoj politici. Ova frustracija postala je popularan refren u svakom političkom razgovoru. Istovremeno, to je ohrabrilo Albance da žele da vide više mladih ljudi na rukovodećim pozicijama. Toliko da je 29-godišnji muškarac izabran za premijera zemlje. Njegov nasljednik je 30-godišnjak.

Ovaj pokret je bio revolucija u političkoj kulturi u kojoj su preovladale jake pokrajinske veze, što je donijelo i prva partijska uporišta u zemlji. Danas politička slika pokazuje krvne veze. Sadašnji ministri i mnoge centralne ličnosti vladajuće stranke su u krvnom srodstvu s bivšim birokratama iz komunističkog perioda. To otežava mladim ljudima ljevičarskih uvjerenja da se domognu vrha politike. Dakle, demokratskoj opoziciji ostaje da ponudi sveobuhvatniji model za mlade Albance.

Godine 2005. Odbor za političku orijentaciju  (POC), koji čine uglavnom mladi profesionalaci povezani s Demokratskom strankom, signalizirao je da je vrijeme za promjene. Vlada iz 2005. imala je mnogo mladih ljudi, do tada nepoznatih u političkom životu.

Ova retrospektiva ističe neke od razloga zašto mladi Albanci ne veruju u politiku. Ali što smo nezadovoljniji politikom, više se njome bavimo. Ova kultura se nastavlja s pozitivnom promjenom – političari se sada otvoreno komentarišu, kritikuju na društvenim mrežama, pa čak i postaju mimovi. Cinični smo prema našim političarima. Smijemo im se, a kada treba da budemo zahtjevniji, više protestujemo i masovnije učestvujemo na izborima.

Politika je najveći poslodavac u Albaniji. To čini vezu Albanaca sa njom vitalnom. Partijska borbenost vam daje lidersku poziciju u naduvanoj javnoj upravi, koju u velikoj mjeri kontroliše vladajuća stranka, bez ispunjavanja bilo kakvih profesionalnih kriterija. Vladajuća stranka može čak da vam daje platu svakog mjeseca, a da ne radite  nijedan dan. Samo moraš da budeš odan. U Albaniji je prisutno fiktivno zapošljavanje u javnoj upravi i fotografisanje glasačkih listića. I manipulisanje izborima. Ova panorama obeshrabruje mlade Albance da se bave politikom. Pristup medijima za mlade političare kontrolišu partijski lideri, često sponzorisani i po scenariju. Korišćenje mladih ljudi za politički ukras pogodilo je njihov kredibilitet. Mogućnost pobijanja lažnih informacija koje su usmjerene na mlade u politici je ograničena. Društvene mreže ostaju jedini prostor za ovu kategoriju. Još jedan fenomen, pozajmljen, je tokenizam. Mladi ljudi na vodećim pozicijama se koriste kao mamac za regrutovanje svojih vršnjaka u stranku. Obeshrabrujući uzor za mlade ljude sa političkim ambicijama. Politička indoktrinacija je tako daleko od razuma. Toliko da su u studentskim protestima 2018. mnogi sredovječni i stariji roditelji podržali vladu i ponovili njenu retoriku protiv mladih. Premijer je mlade ljude nazvao „neprofesionalnim“, „lijenim“, a proteste „izgovorom da napuste školu“. Stranke koje osnivaju i vode mladi nisu prešle izborni cenzus. Stoga se mladi ljudi pridružuju velikim partijama. Albaniju napušta posebno obrazovana omladina, prepušta budućnost zemlje staroj političkoj kasti, koja se pobrinula da dijaspora nema mogućnost glasanja.

 

Belind Keliči je bio predsjedavajući Foruma mladih Demokratske partije u Albaniji, u periodu 2015-2022. Trenutno je poslanik Demokratske stranke