Interesovanje za informisanjem o susednim zemljama gotovo i da ne postoji, posebno kada je reč o mlađim generacijama. Kao posledica nedostatka informacija, građani Balkana imaju predrasude prema susednim zemljama i njihovim građanima.

Bekim Blakaj

 Kako bi se održali dobrosusedski odnosi, veoma je važno uspostaviti saradnju u svim mogućim oblastima. Nedostatak saradnje u oblasti informisanja može uticati na građane dve ili više zemalja, jer će imati nedovoljno informacija o dešavanjima u susednim zemljama. Ovakva situacija takođe može dovesti do stvaranja pogrešnih ideja o svemu što se dešava u susednim zemljama, a možda i do stvaranja predrasuda i stereotipa prema građanima odnosno društvima susednih zemalja. Na taj način se ne podstiče saradnja i napredak odnosa među ljudima različitih zemalja.

Prema tome koliko sam pročitao i informisao se, verujem da je regionalna saradnja na prostoru bivše Jugoslavije – između Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, na veoma zavidnom nivou. Građani ovih zemalja imaju neograničeni pristup informacijama i dešavanjima u ove tri države. Naravno, tome su doprinele i medijske kuće, posebno televizije koje postoje u sve tri zemlje, kao na primer N1, ali i druge televizije i portali. Regionalnu saradnju između ove tri zemlje, kada je u pitanju razmena informacija, olakšava i zajednički jezik, stoga građani ovih zemalja imaju interese i mogućnosti da dobiju sve relevantne informacije, bilo iz politike, kulture, sporta itd. Situacija je poprilično slična, a možda čak i na višem nivou, kada je reč o međusobnom informisanju građana Kosova i Albanije. Definitivno je na to uticala i kablovska televizija, koja je ponudila građanima ove dve zemlje neograničen pristup informacijama.

Nažalost, situacija je potpuno drugačija kada je reč o razmeni informacija između Albanije i Kosova na jednoj strani, sa Srbijom, BiH i Hrvatskom na drugoj strani. Građani Kosova i Albanije nemaju mnogo mogućnosti da se detaljno informišu o političkim, društvenim, kulturnim ili sportskim događajima u Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Situaciju dodatno pogoršavaju i jezičke barijere, budući da većina građana Kosova ne razume srpsko-hrvatski/bosanski jezik. Starije generacije građana Kosova koje razumeju ovaj jezik, nemaju veštine da pronalaze informacije na internetu. Nacionalne televizije na Kosovu i u Albaniji vrlo retko emituju vesti iz ove tri zemlje, a kada emituju, uglavnom je reč o političkim dešavanjima. Smatram da situacija nije puno drugačija na „drugoj strani“, odnosno, da građani Srbije, BiH i Hrvatske nemaju puno mogućnosti da se informišu o događajima na Kosovu i u Albaniji. Situacija je identična već 20 godina i doprinela je da zanimanje o događajima u susednim zemljama gotovo i ne postoji, posebno kada je reč o mlađim generacijama. Kao posledica nedostatka informacija, građani Balkana imaju predrasude prema susednim zemljama i njihovim građanima. Prema tome, ova situacija ne uliva optimizam kada je reč o potencijalnoj zajedničkoj budućnosti  u “zdravom okruženju”.

 

Bekim Blakaj je izvršni direktor Fonda humanitarnog prava Kosova