Razvoj socijalne ekonomije i društvenog preduzetništva bi u značajnoj mjeri mogao da pomogne eliminisanju socijalne nejednakosti, uklanjanju kontrasta na relaciji sjever-jug, obezbjeđenju ravnomjernog ekonomskog razvoja…

Anto Janković

O socijalnom (društvenom) preduzetništvu posljednjih godina se u Crnoj Gori sve više priča, prije svega zahvaljujući Evropskoj uniji i akterima iz NVO sektora. Međutim za njegovo oživljavanje neophodna je aktivnija uloga države, kako u obezbjeđenju finansijskih, tako i drugih mehanizama podrške, kao i umrežavanju aktera na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou.

Suština je da je koncept socijalne ekonomije i društvenog preduzetništva od izuzetnog značaja za održivi razvoj zemlje, na što posebno ukazuje EU u posljednje dvije decenije.

Očekuje se da će koncept društvenog preduzetništva u Crnoj Gori posebno doći do izražaja u godinama koje slijede. Ionako tešku ekonomsku sitaciju je aktuelna COVID kriza dovela do pucanja, tako da bi država konačno trebalo da prepozna potencijal socijalnog preduzetništva koji su razvijene i ekonomski bogate članice EU već odavno iskoristile kao jedini održivi model rješavanja brojnih društvenih problema.

Zvaničnih podataka o veličini i strukturi socijalnih preduzeća u Crnoj Gori nema, tako da se jedino možemo osloniti na istraživanja urađena u prethodnom periodu. Prvo mapiranje socijalnih preduzeća u Crnoj Gori uradio je Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)  2016. godine. Ovim istraživanjem, koje je obuhvatilo organizacije sa kojima CRNVO ima direktnu saradnju, identifikovalo je 19 socijalnih preduzeća, od kojih je 16 u trenutku istraživanja bilo aktivno. Istraživanje je pokazalo da socijalna preduzeća posluju koristeći različite pravne okvire (14 od 16 aktivnih socijalnih preduzeća je funkcionisalo kao NVO, jedno je bilo registrovano kao D.O.O. i jedno kao zaštitna radionica). Drugo istraživanje sprovedeno 2017. procjenjuje da u Crnoj Gori postoji 20 do 30 socijalnih preduzeća, dok posljednje istraživanje  iz 2019, koje je rađeno za potrebe Evropske komisije, pokazalo da u Crnoj Gori postoji više od 130 socijalnih preduzeća. Najveći broj posluje u formi nevladine organizacije, postoji registrovano jedno preduzeće za radnu integraciju, dvije kooperative i nekih manje od 10 socijalnih preduzeća koja posluju kao društvo sa ograničenom odgovornošću.

Ako bismo prenijeli podatke o uticaju socijalne ekonomije sa EU na Crnu Goru, to bi značilo najmanje 14.000 novih radnih mjesta (prosječna stopa zaposlenih na nivou EU od 6% radno aktivnog stanovništva), i to prije svega teško zapošljivih lica i lica koja potiču iz manje razvijenih opština u Crnoj Gori. S druge strane, ako bi nivo socijalne ekonomije dostigao stepen razvoja kao što je to slučaj sa Irskom i Holandijom, onda bi ovaj dio ekonomije mogao obuhvatati čak 20-22.000 zaposlenih (9-9,5 % radno aktivnog stanovništva).

U Crnoj Gori postoji nekoliko strategija o socijalnom, odnosno društvenom preduzetništvu, kako bi se podstaklo širenje inovativnih i održivih biznis modela.

Međutim, da bi ovaj koncept zaživio, potrebno je da bude sastavni dio strategije sveukupnog razvoja koja bi, pored uklanjanja brojnih biznis barijera, trebalo da, uz ostalo, omogući aktiviranju svih raspoloživih ekonomskih resursa koji se sada ne koriste ili se slabo koriste.

U Crnoj Gori je razvoj socijalne ekonomije i društvenog preduzetništva od izuzetne važnosti zbog toga što bi u značajnoj mjeri mogao da pomogne eliminisanju socijalne nejednakosti, uklanjanju kontrasta na relaciji sjever-jug, obezbjeđenju ravnomjernog ekonomskog razvoja i dr. Tržište, a ni država nisu u stanju da sami riješe brojne društvene probleme, poput zapošljavanja teže zapošljivih lica, socijalne inkluzije i regionalnog razvoja zemlje.

 

Anto Janković je građanski aktivista, predsjednik NVO Centar za ekonomski prosperitet i slobodu (CEPS). Autor je studije “Društveno preduzetništvo u funkciji razvoja Crne Gore”.