Čini se da ćemo sve češće biti svjedoci kombinacije izgaranja, umora i razočaranja u aktivizam.

Angel Dimitrievski

Nekoliko sati prije pisanja ovog teksta, spremao sam se da započnem dan slušajući intervju u kojem autor kaže da je najradikalniji izbor šta će da čita, kako će da piše i djeluje u svom radu. U našem radu sa aktivistima, mladim ljudima i raznim pripadnicima marginalizovanih grupa, ova premisa je nešto što nas stalno vodi ka mogućnosti da građanima damo prostor u kojem će imati samopouzdanje, kritički potencijal i vještine da preispituju i mijenjaju društvene tokove.

Međutim, čini se sve težim i izazovnijim nastaviti tradiciju aktivizma i aktivnog građanstva u društvu u kojem postoji veliko razočaranje načinom na koji se rješavaju zahtjevi građana. Prije samo nekoliko mjeseci bili smo svjedoci velikih rezova u stavkama budžeta za Omladinski kulturni centar u Skoplju. Smatram da nije slučajno da govorimo o smanjenju budžeta ove institucije, mjesta gdje se mobilišu građani i razvijaju alternativne scene, gdje se mladi ljudi povezuju na neformalne načine. Ovo nije izolovan slučaj. Pandemija Covida i različiti efekti ekonomske krize doveli su do mnogi aktuelnih situacija koje ugrožavaju dobrobit aktivista. Equalis je bio dio regionalnog projekta u kojem smo otkrili da se mladi nakon pandemije suočavaju sa značajno većim brojem izazova u vezi sa mentalnim zdravljem, a to direktno utiče na njihovu sposobnost da djeluju na probleme koji su bitni u njihovim lokalnim zajednicama.

Čini se da ćemo sve češće biti svjedoci kombinacije izgaranja, umora i razočaranja u aktivizam. Čak i tako, ne treba odustati. Kroz mnoge programe obuke na kojima Equalis radi u oblasti demokratije i aktivizma, takođe se fokusiramo na dobrobit aktivista. Ovdje posebno ističemo mehanizme brige o sebi, postavljanje granica, kao i uspostavljanje sigurnosnih mehanizama. Polazimo od premise da samo ako se kao aktivisti brinemo o svojoj dobrobiti, onda možemo dati više stvarima za koje se borimo. Ovaj pristup se posebno pokazao uspješnim kod aktivista koji su angažovani duži vremenski period, koji znaju kako da postave granice i brinu o sebi.

Ovo nije tako lak zadatak. Veliki broj aktivista sa kojima Equalis sarađuje kroz svoje programe su ljudi koji su u svojim sredinama izloženi osudi i napadima raznih antidemokratskih grupa, gdje se njihovo djelovanje u građanskim udruženjima označava kao „zapadna propaganda” ili „toj djeci je ispran mozak.” Kada smo razgovarali s grupom aktivista o tome kako bi izgradili kontra-narativ, mladi aktivisti su istakli da im smeta što im se oduzimaju sposobnosti i što se predstavljaju kao bespomoćni  pojedinci. Razne grupe zabrinutih roditelja, nastavnika, univerzitetskih profesora, vjerskih poglavara, pa čak i političara godinama govore o tome kako zaštititi mlade, potpuno potiskujući realnost da mladi mogu autentično da izraze svoje stavove i da neće dozvoliti da se koriste kao dekor u narativima raznih antidemokratskih grupa.

Naša uloga kao organizacije je da uključimo aktiviste u proces koji bi ih umrežio, ali i otišao dalje, izvan određenog fizičkog prostora, kako bi se prelio u razne druge društvene prostore. Kao rezultat toga, vidjeli smo kako su, kroz ovaj složeni proces obrazovanja, razmišljanja i direktnog djelovanja ciljne grupe sa kojima radimo bile na glavnim frontovima kada su u pitanju prava srednjoškolaca i studenata, prava radnika, prava žena i rodno zasnovanog nasilja, kao i prava seksualnih manjina.

 

Angel Dimitrievski radi kao programski koordinator u Udruženju za razvoj obrazovanja – Equalis