Organizacija okuplja za istim stolom Kosovo i njegovih pet nepriznatelja iz EU; daje mjesto i glas turskom predsjedniku Erdoganu dok agresivno gleda ka susjedu, Grčkoj; i dovodi jedinu zemlju koja je do sada napustila EU, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Andreja Stojkovski

Ideja koju je pompezno najavio francuski predsjednik Makron o stvaranju Evropske političke zajednice konačno je ugledala svjetlo dana 6. oktobra 2022. godine.

Djelomično ubrzana ruskom invazijom na Ukrajinu, dijelom zbog Makronovih ambicija i nedostatkom ideja šta učiniti sa svim aspirantima za članstvo u EU. Inicijativa je ponuđena kao ideja za budućnost Evrope. Objašnjena je i konceptualizovana kao platforma za koordinaciju politike, politički dijalog i saradnju. Međutim, neki noviji, ali i drugi ne tako davni događaji na evropskom kontinentu, gurnuli su je u drugom pravcu. Evropska politička zajednica poprimila je oblik političkog i međuvladinog foruma, sa više sadržaja od nekih drugih evropskih organizacija (izuzimajući Evropsku uniju), ali u manje definisanom obliku.

Kada se ta ideja prvi put pojavila, neke od zemalja sa Zapadnog Balkana bile su značajno zabrinute zbog mogućnosti da EPZ postane Evropska unija na dvije brzine, gdje bi ambiciozni kandidati za EU biti zauvijek isključeni iz ekskluzivnog kluba država članica.  Ovi strahovi se nisu ostvarili 6. oktobra u praškom dvorcu, a biće potpuno nemogući i sljedećeg proljeća, kada Moldavija, jedan od najnovijih kandidata za članstvo u EU, preuzme na sebe organizaciju sljedećeg samita lidera EPZ. Međutim, kada Evropska politička zajednica, koja je oblikovana prema forumima G7, donese zvaničnu odluku, usvoji zajedničku izjavu ili rezoluciju koju treba slijediti, može se pokazati da je teško da održi svoj sadašnji oblik i status, pa na kraju padne u tzv. EU sa dvije brzine koje se toliko plašimo.

Zemlje kao što su Srbija i Turska kao kandidati ili Mađarska kao država članica, mogu  pokazati koliko je teško izgraditi konsenzus i zalagati se za zajednički pravac u Evropi. Ovo bi dodatno postavilo temelje za „dvobrzinsku EU“ i nastavilo da isključuje Zapadni Balkan.

Iako je koncipirana kao inicijativa za budućnost Evrope i kao plod političke koordinacije Evropske unije, i predstavljena kao apsolutni uspjeh, Evropska politička zajednica donosi mnoge izazove svojim ideolozima i kreatorima. Naime, organizacija je okupila 44 zemlje i toliko političkih lidera. Po obimu je mnogo šira od Evropske unije, ali znatno manja po sadržaju i uključenim politikama. Organizacija okuplja za istim stolom Kosovo i njegovih pet nepriznatelja iz EU; daje mjesto i glas turskom predsjedniku Erdoganu dok agresivno gleda ka susjedu, Grčkoj; i dovodi jedinu zemlju koja je do sada napustila EU, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Ovo se može posmatrati kao uspjeh, da španski premijer razgovara sa novinarima šest metara od svog kosovskog kolege, ili da je Ujedinjeno Kraljevstvo aktivno uključeno u evropske poslove, ali usvajanje zajedničkog stava ili rezolucije koju će svi članovi slijediti, i izbjegavanje prazne priče bez akcije biće veliki izazov za ovaj novi blok.

Ulazak Velike Britanije i Ukrajine donosi značajne koristi  Evropskoj uniji. To dodaje snagu još jednog globalnog igrača, zemlje G7 i stalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a, u poziciji da bude aktivno uključena u evropske poslove i doprinosi političkoj koordinaciji i izgradnji evropske odbrane. Osim Velike Britanije, Ukrajina sa svojom trenutnom ulogom u odbrani evropske demokratije i slobode ima mnogo čemu da nauči zemlje članice EU i da doprinese razvoju odbrambene strukture i fonda za odbranu. Konačno, mnogo manje nacije Zapadnog Balkana imaju životnu šansu da aktivno doprinose evropskom jedinstvu budućnosti Evropske unije. Ovo je jedinstvena prilika da  posvećene zemlje i političke elite pokažu da mogu biti dobar primjer i poželjan partner državama članicama EU. Uzmimo samo za primjer Sjevernu Makedoniju i njeno kratko ali prilično uspješno članstvo u NATO-u. Predviđa se da će Sjeverna Makedonija, koja je članica alijanse od početka 2020. godine, do kraja ove kalendarske godine ispuniti ciljeve ulaganja 2% BDP-a u odbranu.

Evropska politička zajednica izgleda kao igra kvidiča, igra se sa mnogo lopti i čini se da svaka strana, EU, zemlje kandidati, kao i bivši partneri imaju po jednu na svom terenu. Bolje je da reagujemo!

 

Andreja Stojkovski, izvršni direktor PRESPA instituta