Zbog izgradnje malih hidroelektrana postoji problem sa snabdijevanjem vodom u mnogim selima u zemlji, što sprječava njihove građane da ostvare svoje pravo na čistu i bezbjednu vodu za piće.

Ana Čolović Lesoska

Posljednjih decenija zabilježen je ogroman porast broja koncesija dodijeljenih za korištenje vodenih resursa za proizvodnju električne energije u malim hidroelektranama. Ovaj trend se zapaža ne samo u Sjevernoj Makedoniji već i u ostalim zemljama Zapadnog Balkana, gdje je planirano ukupno preko 3000 takvih projekata, a 1400 je već u funkciji. Dijelom zbog politike sve većeg učešća obnovljive energije u ukupnom energetskom miksu, a uglavnom zbog financijskih podsticaja, posao izgradnje malih hidroelektrana bilježi rast u regiji.

Uprkos njihovoj “obnovljivoj” prirodi, jer se voda smatra obnovljivim izvorom energije, male hidroelektrane nisu održive. Šteta koja nastaje kao posljedica ovih projekata poznata je kod nas, ali i u susjednim zemljama. Zbog prodora u korita, rijeke, njihova priobalna vegetacija i staništa, kao i čitav divlji svijet u njima često trpe ogromne štete i u stalnoj su opasnosti od izumiranja. Pored toga, izgradnja malih hidroelektrana i njihovih pristupnih puteva stvara eroziju i klizišta koja nanose nepovratnu štetu jedinstvenim reljefnim strukturama u klisurama, predstavljajući veliki rizik tokom jakih kiša i poplava. Izgradnja pristupnih puteva do najskrivenijih dijelova planina i šuma omogućava krivolov, divlju sječu, uznemiravanje divljih životinja i izgradnju čvrstih građevina na područjima koja su dugo planirana za zaštitu. Ovo je posebno problem u slučaju naših zaštićenih područja.

U našoj zemlji ne postoji odgovarajući pravni okvir za ekološki tok rijeka koji bi spriječio njihovo isušivanje i uništavanje ekosistema usljed rada malih hidroelektrana.

Umjesto cjelovitih studija procjene utjecaja na okolinu, vladine agencije od investitora zahtijevaju izvještaje o okolini. Ovi izvještaji ne pružaju dobru procjenu terena i ekosistema, ne pružaju dovoljan broj  zaštitnih mjera, niti dovoljno kvalitetne mjere, kao ni javne konsultacije.

Istovremeno, zbog izgradnje malih hidroelektrana postoji problem sa snabdijevanjem vodom u mnogim selima u zemlji, što sprječava njihove građane da ostvare svoje pravo na čistu i bezbjednu vodu za piće.

Do sada je u zemlji izgrađeno preko 90 malih hidroelektrana, a još najmanje 20 je u izgradnji. Građani putem računa za struju plaćaju subvencije proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora, a većina ovih sredstava završava kod investitora, u malim hidroelektranama. Zbog ovakvih podsticaja, izgradnja malih hidroelektrana je u porastu. Zanimljivo je da je Vladin program za 2020 – 2024. najavio uvođenje zabrane gradnje malih hidroelektrana u zaštićenim područjima, ali nije najavio ukidanje subvencija. Ova kontradikcija očigledna je i u nedavnim odlukama o produženju ugovora o koncesiji za hidroelektrane u Nacionalnom parku Mavrovo, gdje su izgradnjom ozbiljno pogođeni i lokalni stanovnici i priroda.

 

Ana Čolović Lesoska, makedonska biološkinja koja od 2011. godine vodi kampanju protiv izgradnje brana u svrhu proizvodnje hidroelektrične energije u Nacionalnom parku Mavrovo, u cilju zaštite ugroženih vrsta