Političke elite shvatile su šta im je raditi, stari recept sa Sicilije. Polako, ali sigurno infiltriraju u policijski i pravosudni sistem svoje ljude. Za one koji pružaju otpor slijede ucjene, mito, medijska haranga.

Amarildo Gutić

Nedavno je zenički muzej ustupio Jevrejskoj zajednici na korištenje zgradu bivše sinagoge. Bješe to prilika da zaboravne podsjetim, a mladima na znanje napišem kako su najvredniji muzejski eksponati tokom rata opljačkani, a oni iz zgrade bivše medrese, naročito iz NOB-a, bačeni na smetljište. O tome sam 1996. godine snimio dokumentarni film „Usta puna baruta“. Početna istraga razvodnila se spoznajom da su u pozadini kadrovi SDA. Neki akteri su preminuli, a ionako je sve otišlo, pravnim riječnikom, u zastaru.

„Tito dragi, pomislih, nakon 25 godina o istom kriminalu pišem“.

Bilo je naznaka da u Bosni i Hercegovini slijedi ustoličenje vladavine prava. Prije 18 godina formirane su državna policija, tužilaštvo, sud. Stranci u tim institucijama su trebali etablirati novu generaciju „čuvara zakona“ neopterećenu političkim uticajem.

Unutar stranačkih kartela bila je prisutna doza panike usljed proklamovanog nastanka (i) pravne države. Nekoliko hapšenja političkih lidera davali su puku za pravo pomisli da nedodirljivih nema. No zatvorske ćelije niko vidio nije. Političke elite shvatile su šta im je raditi, stari recept sa Sicilije.

Polako, ali sigurno infiltriraju u policijski i pravosudni sistem svoje ljude. Za one koji pružaju otpor slijede ucjene, mito, medijska haranga.

Stranački “capo dei capi” postaju sudije i tužioci, biroi za zapošljavanje, dileri u javnim naabavkama, gospodari života i smrti. Bez njihovog amina ni vakcina za virus danas nema.

Vidio sam svojevremeno u tužilačkim odajama optužnice protiv dvojice stranačkih lidera, jedan još uvijek aktivan, slušao najavu tužioca kako će iste ubrzo biti objavljene. Taj dan nije došao. Imam hiljade stranica istražnog materijala, zapisnika i transkripata (po zakonu) prisluškivanih razgovora. Nema sumnje u umješanost aktera u kriminalne rabote. Rekapituliram gdje su neki danas. Pročišćenih biografija tu je profesor na kriminalistici, ima ministara, državnih i entiteskih poslanika, direktora javnih preduuzeća, savjetnika premijera, sudija.

Ne treba čuditi nedavna sveopšta empatija prema osuđeniku za krađu nekoliko šumskih stabala, kako bi ugrijao porodicu. I sam sam sažaljevao direktora optuženog za dvomjesečno zaposlenje jedne osobe, što bi trebao biti dokaz da pravni sistem funkcioniše dok ovdašnje vladajuće stranke egzistiraju na sveopštem besramnom stranačkom zapošljavanju, nepotizmu i svakojakim nezakonitostima.

Redakcija portala Žurnal svakodnevno je “zatrpana” pismima, vapajima “malih” ljudi za pomoć, počesto jer ne pristaju biti saučesnici kriminala, dakle dio sistema, što im se potom osvećuje na razne načine. Traženje istine o ubistvima dvojice mladića, Davida Dragičevića i Dženana Memića usamljeni su primjeri istrajnosti u pokušaju razotkrivanja političko-policijsko-tužilačkih urota na zaštiti ubica i nalogodavaca.

Nimalo lagan zadatak u kriminaliziranom sistemu, dok onaj nekorumpirani i savjesni dio pravosuđa šuti. Sve je manje spremnih na beskompromisnu borbu za istinu, za pravdu.

Degradacija pravosudnog sistema upravo korespondira sa uspostavom i  legitimizacijom monopola vladajuće političke elite. Te svojevrsne političke dinastije u nastanku, iz redova SDA, HDZ-a BiH i SNSD-a ukidaju vladavinu prava i umjesto toga ustoličuju svoje pravo na vladavinu.

Zato i ne može biti slučajnost sistemsko degradiranje obrazovanja. Sve neobrazovanijim mladim generacijama usađuju u gene da je država u kojoj se toleriše bezakonje, mito, korupcija, prevare i laži zapravo “nova normalnost”!

 

Amarildo Gutić, novinar online magazina Žurnal. Višestruko nagrađivan za autorske dokumentarne filmove i novinarske priče o korupciji i kriminalu.