Srbija danas nema ni dovoljno struje ni dovoljno uglja i takva dočekuje zimu u vreme najveće energetske krize u Evropi.

 Aleksandar Milošević

U trenutku kada nastaju ovi redovi, 12. jula u 23.08 uveče, cena struje na spot tržištu u Srbiji iznosi 405 evra po megavatsatu.

To nije najviša cena u Evropi – u Francuskoj je recimo 455 evra, a u Grčkoj 451 evro. Nije ni najviša tokom ovog dana – pre samo tri sata, u 20h uveče struju smo plaćali 493 evra, skuplje nego Švajcarci, a malo jeftinije nego Rumuni.

Ovakva slika ponavlja se svakog dana, uprkos tome što je leto, vreme kad je pritisak na energetske sisteme širom Evrope znatno slabiji nego zimi. Svakog dana Elektroprivreda Srbije primorana je da uvozi struju po cenama koje u proseku dostižu 360 do 380 evra po megavatsatu i da je zatim prodaje po 75 evra privredi ili još jeftinije građanima. Tako, sa svakim kilovatom koji uveze, EPS se samo sve više davi. A on, uvozi li uvozi.

Decenijsko sistematsko erodiranje najvažnijeg privrednog sistema u državi dovelo je do toga da se ove zime najveća termoelektrana u Srbiji pokvarila. Pokvarila se onako kako se domaćici pokvari usisivač ili plastična lampa. Kao kineski fen za kosu, termoelektrana „Nikola Tesla“, ponos jugoslovenskog inženjerstva, prosto je crkla jedan dan kad su joj umesto uglja u kotlove sipali blato. Onda je crkla i mreža trafostanica i dalekovoda. Pa se zapalio bager od 19 miliona evra, pa su eksplodirali kotlovi… Epilog je 650 miliona evra kredita za uvoz najskuplje struje u istoriji, jer bez tog duga sijalice u Srbiji ne bi radile, a fabrike bi morale da stanu. Dalji epilog je da će struja sada morati da poskupi i do 20 odsto, kako je izračunao Fiskalni savet, a da elektrane i dalje ne rade kako treba.

Srbija danas nema ni dovoljno struje ni dovoljno uglja i takva dočekuje zimu u vreme najveće energetske krize u Evropi. U Nemačkoj je cena struje sa isporukom kroz godinu dana upravo dostigla 340 evra po megavatsatu, signal da nikakva normalizacija nije ni na vidiku. Pitanje je da li ćemo cene od 50, 60 evra koje su važile pre rata u Ukrajini ikad ponovo videti. Čak i u vreme globalne krize 2008. godine ove cene nisu prešle 100 evra za megavatsat, a sad su četiri puta tolike.

Evropa nastavlja da seče svoje ekonomske veze s Rusijom, a Rusija nastavlja da preti zavrtanjem gasa Evropi. Globalni rezultat su rekordni nivoi inflacije, koja je u Srbiji zvanično dostigla 11,9 odsto.

Sve to nas ostavlja sa strahom da u novu zimsku sezonu ulećemo bez padobrana. Restrikcije o kojima se sve češće govori, verovatno se neće ostvariti – država uvozi ugalj čak iz Kine da građani ne bi ponovo proživljavali ’90-e, kada je nestanak struje bila svakodnevna stvar. Ali, rizik postoji. Zbog naših internih propusta sada smo prepušteni eksternim opasnostima koje su van naše kontrole. Ako sukob EU i Rusije uđe u zimske mesece, kada će energetska poluga kojom Moskva upravlja biti znatno ubojitija nego ovih toplih julskih dana, jagma za svaki kilovat može postati tolika da struje na tržištu jednostavno neće biti za sve. To jeste ekstremni scenario, ali onaj kojem smo svojim nemarom sami sebe izložili. A ako struje i bude, cena će biti u stratosferi i Srbija će je platiti manjim ulaganjima u puteve, kanalizaciju i javne usluge, kao što je već sada počela da odlaže građevinske radove da bi sredstva preusmerila u nabavku energenata.

A struja je, naravno, samo delić slagalice. Gde je gas? Gde je nafta? Gde je ogrev? Pa transport, toplane, industrija, hrana? Praktično sve.

U julu ne izgleda tako, ali skupa i hladna zima stvarno jeste pred nama. I skuplja i hladnija od prethodne.

 

Aleksandar Milošević, urednik ekonomske rubrike lista „Danas“