Otvoreni Balkan je još uvijek polu-regionalna inicijativa. Bez učešća drugih zemalja Zapadnog Balkana, njen uspjeh biće vrlo ograničen i može čak biti prepreka dobrim bilateralnim odnosima u regionu.

 Alba Cela

Otvoreni Balkan, inicijativa koju su osnovale Albanija, Srbija i Sjeverna Makedonija, od nedavno ponovo je u centru pažnje. U početku, podrška i tendenciozna izjava ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova dala je municiju kritičarima otvorenog Balkana. Požurili su sa tvrdnjama da podrška Rusije potvrđuje vlasništvo Srbije i da je u suprotnosti sa evroatlantskim interesima regiona. Nekoliko dana kasnije, učešće Sjedinjenih Američkih Država na Otvorenom Balkanskom samitu u Ohridu još jednom je pokazalo interesovanje i podršku Bajdenove administracije, nakon one Trampove, za ovu inicijativu.

Otvoreni Balkan je zvanično predstavljen 2019. godine. Od početka je izazvao mnogo debata i uticao je na bilateralne odnose u regionu između zemalja koje ga podržavaju i ne podržavaju. Najveći negativan uticaj imao je na odnose između Albanije i Kosova koji su u tom smislu pozicionirane na dvije suprotne strane.

Kosovo, kao i drugi kritički akteri, opisuju Otvoreni Balkan kao projekat Srbije da poveća svoju dominaciju i da otvori put trećim uticajima u regionu, posebno Rusiji.

Stav Evropske unije bio je prilično promjenljiv. Evropska komisija je istakla da obaveze preuzete u okviru Berlinskog procesa i regionalnog zajedničkog tržišta treba nastaviti, a komesar Varhelji je bio više puta bio prisutan, podržavajući sastanke OB.

Da li svi pobjeđuju?

Otprilike prve tri godine svog postojanja, Otvoreni Balkan je ostao otvoren na nivou sastanaka i fotografija, sa izraženim nedostatkom transparentnosti u koordinaciji politika. U decembru 2021. postignuti su prvi pravi sporazumi između tri vlade, koji su kasnije objavljeni. Posljednjim  sastankom postignut je četvrti dogovor i potpisana tri memoranduma o saradnji, čiji je značaj simbolički. Sve u svemu, još je prerano da budu vidljivi realni efekti na ekonomiju. Jedina prednost slobodnog kretanja je činjenica da građani Albanije sada mogu da uđu u Srbiju samo sa ličnim kartama, što je mala pogodnost.

Stručnjaci su podijeljeni u procjeni koristi i štete koju će privrede imati od ove inicijative. To što je Srbija najveća i najkonkurentnija privreda u regionu, neki ocjenjuju kao unaprijed favorizovanu zemlju u odnosu na druge članice. Ipak, tržišne ekonomije u međusobno povezanom svijetu uvijek funkcionišu pod pritiskom koji nameću jedne drugima i komparativna prednost je neophodna. Dakle, činjenica da je neko drugi bolji ne ometa globalnu trgovinu, naprotiv.

Ostale benefite, u kontekstu rada i kretanja finansijskog kapitala, teško je predvidjeti. Činjenica je da sve tri zemlje, kao i ostale tri zemlje u regionu, imaju svoj vektor kretanja ka Evropskoj uniji, tako da nije bilo interesovanja mladih ka traženju posla u zemljama regiona već je njihovo kretanje uvijek bilo prema Njemačkoj, Engleskoj i slično.

Otvoreni Balkan do sada nije nadmašio po ambicijama ono što se moglo postići uz punu posvećenost svih strana u Berlinskom procesu i hronikama kao što su RCC, CEFTA, itd. Izbor da se posvetimo ostvarivanju istih ciljeva (4 osnovne slobode) pod drugim „krovom“ izgleda kao izbor za lični politički protagonizam osnivača.

Iznad svega, Otvoreni Balkan je još uvijek polu-regionalna inicijativa. Bez učešća drugih zemalja Zapadnog Balkana, njen uspjeh biće vrlo ograničen i može čak biti prepreka dobrim bilateralnim odnosima u regionu.

 

Alba Cela je izvršna direktorka Albanskog instituta za međunarodne studije i zamjenik glavnog i odgovornog urednika publikacije „Tirana Opservatory