Jedino održivo rješenje je u ukrupnjavanju nezavisne medijske scene.  U protivnom, jako puno malih, neodrživih, a profesionalno perspektivnih medija, moglo bi nestati.

Adnan Osmanagić

Prema zvaničnim podacima, mediji u Bosni i Hercegovini su 2020. godine, s obzirom na okolnosti, ostvarili zavidne poslovne rezultate, koji su bili  neznatno lošiji od onih iz rekordne 2019. godine. Prognoze za ovu godinu su povoljne. Predviđa se da će se ukupni prihodi medija u BiH vratiti na nivo prije korona pandemije.

Zbog jako velikog broja medija u Bosni i Hercegovini, analizirani su podaci 40 najvećih. U brojkama to izgleda ovako: top 40 medija u BiH 2020. godine ukupno je ostvarilo nešto više od 122 miliona eura, a to je samo 3 miliona eura manje nego godinu dana ranije.

Iako ovi brojevi izgledaju jako dobro za bosanskohercegovačke prilike, malo detaljnija analiza će pokazati stvarnu sliku ekonomskog stanja medijske zajednice u BiH.

Od ukupnih 122 miliona eura iz prvih 40, samo su tri javna servisa oprihodovala 52 miliona eura, a javni emiteri zajedno sa ostalim budžetskim korisnicima ostvarili su ogromnih 80 miliona eura, što iznosi čak 65% ukupno ostvarenih prihoda top 40 medija u BiH.

Ako kompletno tržište oglašavanja prema procjenama relevantnih agencija iznosi oko 75 miliona eura, a najveći dio tog kolača uzima ovih 40 najvećih, a dobrim dijelom i oni koji su na raznim budžetima ili podržavani iz drugih, najčešće stranačkih struktura, onda nije teško zaključiti da velika većina, posebno nezavisnih medija nema mogućnosti ostvariti potrebne i stabilne prihode.

Kako doći do neophodnih financijskih sredstava, često je nerješiv problem za većinu medija u Bosni i Hercegovini. Kao prvo moramo imati publiku jer samo ako imamo dovoljno slušalaca, gledalaca i čitalaca imamo šansu da dođemo do oglašivača. Tu činjenicu često zanemarujemo i mislimo da oglašivače interesuje naš program ili sadržaj. Programe i sadržaje pravimo za našu publiku, a ne oglašivače. Svakako za to moramo imati i relevantne dokaze.

Verbalno uvjeravanje da smo upravo mi najbolji, najslušaniji, najčitaniji ili najgledaniji, nije dobar način. Danas  postoje nezavisni mehanizmi i agencije za mjerenja našeg realnog dosega do publike.

Drugi veliki problem za održivost nezavisnih medija je nepostojanje odgovarajuće poslovne infrastrukture. Većinu nezavisnih medija u BiH su osnovali i pokrenuli novinari. To su profesionalci, ljudi programa i sadržaja. Oni u pravilu nisu menadžeri i to je ozbiljan hendikep. Moderan i uspješan medij mora poslovno funkcionisati kao kompanija. Kvalitetna rješenja na nivou menadžmenta, marketinga i promocije, uslov su bez kojeg savremeni nezavisni mediji nemaju perspektivu.

Ukoliko uspijemo napraviti dobar program ili sadržaj, te doći do dovoljnog broja publike  i uspijemo uspostaviti odgovarajuću poslovnu strukturu, naše šanse za uspjeh postaju realne. To su uslovi bez kojih se jednostavno ne može.

Apsolutno je jasno da ovako veliki broj medija neće uspjeti obezbijediti ni dovoljno publike, a ni dovoljno neophodnih kvalitetnih kadrova.

Jedino održivo rješenje je u ukrupnjavanju nezavisne medijske scene.

U protivnom, jako puno malih, neodrživih, a profesionalno perspektivnih medija, moglo bi nestati. To bi bio nenadoknadiv gubitak kako za nezavisnu medijsku zajednicu tako i za društvo u cjelini.

 

Adnan Osmanagić, Generalni direktor RSG medija grupe, jedan je od osnivača i bivši dugogodišnji Predsednik Asocijacije elektronskih medija BiH – AEM, gostujući je profesor na Akademiji scenskih umetnosti u Sarajevu