Ono što posebno zabrinjava su mogućnosti globalne recesije, pa čak i stagflacije, koja će se odraziti na BiH.

Admir Čavalić

Bosanskohercegovačka ekonomija dočekuje zimu u apsolutnoj neizvjesnosti. Ovo je rezultat kombinacije nekoliko gativnih faktora: od Ukrajinskog rata preko energetske krize, (post)pandemijske inflacije pa do činjenice da je 2022. godina izborna godina. Inflacija prelazi 14%, što je rekord u regionu, ili još gore 20% za prehrambene proizvode. Životni standard građana je značajno ugrožen, već od početka godine.

Zimski period je posebno problematičan u kontekstu energenata i potrebe za zagrijavanjem. Posljedično, raste potražnja za prirodnim plinom, strujom, naftom i naftnim derivatima. Zbog slabe uključenosti na sisteme centralnog grijanja, velika je potražnja za ugljem i peletom za alternativno zagrijavanje, većinom objekata individualnog, ali i kolektivnog stanovanja. Već sada, imamo visoku cijenu nabrojanih energenata, kao i potencijal nestašice pojedinih. Cijena nafte je rekordno visoka i država se ne planira ugledati na zemlje regiona i EU. Prijedlog da se ukinu akcize kojima bi se smanjila cijena do 0.25 eura po litri nije ni uvrštena na dnevni red državnog Parlamenta.

Cijena električne energije je početkom godine rasla za privredne subjekte, i to kroz nove pojedinačne ugovore. Federalna vlada je još u januaru ograničila rast cijene ovog energenta na maksimalno 20% za privredu. Očekivanja su da će od početka naredne godine doći do promjene ovih cijena, moguće čak i za fizička lica, a jedino su predstojeći izbori razlog da se to već nije desilo. Kad je riječ o prirodnom plinu, BiH je apsolutno ovisna o Rusiji. Nema kratkoročnih alternativnih rješenja za potencijalni problem nestašica ili izuzetnih cijena datog energenta. Ugalj je danas, za građane teško nabaviti na (ne)formalnom tržištu i čeka se po nekoliko mjeseci, te je cijena znatno viša u odnosu na ranije godine. Još drastičnije je porasla cijena peleta, za nekih 100 eura po toni u roku od godinu dana, što značajno umanjuje mogućnosti energetske i zelene tranzicije u zemlji – ka čišćem zraku, vodi i zemlji.

Ono što posebno zabrinjava su mogućnosti globalne recesije, pa čak i stagflacije, koja će se odraziti na BiH. To znači neizbježnu budžetsku krizu od zadnjeg kvartala ove godine pa cijele naredne. Iskustva govore kako su se budžeti planirali „izborno“ tj. vrlo se izdašno podržavalo sve što može osigurati kontinuitet vlasti, odnosno izbornu pobjedu. Nakon izbora, početkom oktobra ove godine, u 2023. godini dolaze na naplatu obaveze po osnovu izdatih obveznica i hartija od vrijednosti, što će dodatno narušiti stabilnost budžeta. Za obične građane će to označiti slabiji kapacitet javnih usluga, niskih penzija i plata u javnom sektoru pa sve do nefunkcionalnog administrativno-birokratskog aparata.

Naravno, u nizu neizvjesnosti, moguće je predvidjeti i alternativni scenarij, sa malo više optimizma. Isti podrazumijeva okončanje rata u Ukrajini ili potpunu tržišnu adaptaciju na kontinuirani rat. Također, rast kamatnih stopa može usporiti i konačno zaustaviti inflaciju, što bi dovelo do tržišnog optimizma.

Za Bosnu i Hercegovinu, ovo znači šansu za povećanjem izvoza, rastom zaposlenosti i eventualno povećanjem plata. U roku od tri godine to bi zemlju moglo izvesti iz tranzicije i uvesti u društvo zemalja „srednjeg dohotka“, što je balkanske potrebe i snove – dobar posao, veliki televizor, dva automobila i godišnji na dobrim morskim lokacijama. Sve to još uvijek daleko od BiH zbilje.

 

Admir Čavalić je bosanskohercegovački ekonomista, predavač i direktor Agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona