Upravo zbog prošlosti Bosne i Hercegovine i evropske mrlje, svi relevantni akteri političke i javne scene trebaju biti zajedno kako bi se suprotstavili novim prijetnjama.

Adis Deljković

Prizori tenkova i oklopnih vozila, artiljerijski udari na civilne višespratnice, plač djece u naručju uplašenih majki u podrumskim prostorijama, kolone izbjeglica, čini se da nikoga ne mogu snažnije potresti van Ukrajine od onih koji su to doživjeli i preživjeli, poput stanovnika Bosne i Hercegovine početkom 90-tih godina.

Ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu postaje jasno da je na sceni kršenje međunarodnih konvencija, humanitarnih pravila i zakona Ujedinjenih nacija, pogaženih bezbroj puta i na bosanskom tlu.

Slična uvertira koja je predhodila zbivanjima u Ukrajini, neumoljivi je podsjetnik na vrijeme koje nikada neće pasti u zaborav.

Iznenađenje stanovnika i nevjerica nakon početka napada tog 24. februara, iako se mjesecima o tome govorilo, pa čak i najavljivalo, ličili su na ono zaprepaštenje koje je bilo na licima stanovnika Sarajeva u maju 1992. godine, skoro 30 godina ranije u srcu te iste Evrope.

Danas, ponajviše zbog tog razumijevanja i shvatanja situacije u kojoj su se našli Ukrajinci, u BiH postoji izražena solidarnost, ali koja je iznenada zasjenjena bojaznošću da rat koji bijesni na istoku Evrope neće ostati ograničen samo u tom regionu.

Isuviše su ovdje bolne rane i 30 godina poslije, da bi na zbivanja u Ukrajini istim očima posmatrala dešavanja i oni u Parizu, Londonu ili Beču…

Trvenja na unutrašnoj političkoj sceni BiH skoro su došla do usijanja, pa je ruska invazija na Ukrajinu dodatno podgrijala stare strahove da njeni žitelji ponovo ne plate cijenu naivnosti, vjerujući u najave o podršci predstavnika međunarodne zajednice, koja su se na kraju pokazala kao prazna obećanja.

Ponovo su na sceni priče o podjelama, svrstavanjima i pozicioniranjima, priče koje su se rijetko ovdje dobro završavale. Niko ne voli čuti kada se kaže da će učinci ovog rata u svojim narednim etapama imati ulogu u geopolitičkim promjenama i strukturi međunarodnih odnosa, ali prije svega na budućnost Evrope.

A za Bosnu i Hercegovinu Evropska unija i euroatlantski pravac u prvom su planu, u vrijeme kada je više nego jasno da ima i onih koji su spremni podupirati udaljavanje jedne nezavisne zemlje od svog cilja.

Rat u Ukrajini ne smije pokolebati težnje slobodnih država i njenih stanovnika. Stoga bi i Evropa hitno trebala pojačati aktivnosti za proces proširenja Unije.

Upravo zbog prošlosti Bosne i Hercegovine i evropske mrlje, svi relevantni akteri političke i javne scene trebaju biti zajedno kako bi se suprotstavili novim prijetnjama.

Mnogi od onih koji su doveli do rata u BiH, zbog čega je i pogled na zbivanja u Ukrajini drugačiji, trenutno leže u svojim tamnicama.

Mogu li ta procesuiranja pred međunarodnim sudovima pravde biti upozorenje i ovima koji jurišaju na Mariupolj, Harkov, Odesu, Kijev… ?

Pored osuda, sankcija i prijema izbjeglica, potrebna je odlučnija reakcija EU, koja je ne tako davno pala na ispitu u BiH.

Jer ova zemlja, možda više nego iko drugi na evropskom tlu, želi da se ova strašna priča, koja se ovoga puta odvija u 21. stoljeću, pred očima Evrope i svijeta, što prije okonča, kao i strahovi koji se neizostavno bude na Balkanu kada se zveckanje oružja pretvori u krvavi pohod.

 

Adis Deljković, urednik vanjskopolitičke redakcije BHT1 i urednik i voditelj sedmične emisije „Global“