Dok nas politički lideri u Bosni i Hercegovini uče kako nije moguće uspostaviti saradnju i tretirati zajedničke probleme na prostoru čitave države, nove generacije svojim primjerom na konkretan način govore suprotno.

Adi Selman

Gotovo trideset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini je bilo nezamislivo da udruženje ili grupa građana iz entiteta Federacija Bosna i Hercegovina (gdje prema režimskim nacionalnim podjelama žive većinski Bošnjaci) organizuje proteste ili mirno okupljanje u entitetu Republika Srpska (gdje prema režimskim nacionalnim podjelama većinski žive Srbi). Sve u saradnji sa lokalnim stanovništvom kako bi se svi zajedno izborili protiv zajedničkog problema ili nepravde koja podjednako pogađa ljude bez obzira na entitetsku granicu.

Takvo uvjerenje je porušeno 15. aprila kada je po prvi put nakon rata, po prijavi pokreta Karton revolucija (Tuzla, FBiH) u saradnji sa Eko aktivistima (Vlasenica, RS)  održano veliko mirno okupljanje protiv izgradnje fabrike za hemijsko-termičku obradu plastike u Vlasenici ili pojednostavljeno spalionice otpada koja bi od ovog gradića ali i regije napravila evropsku deponiju smeća. Građani Vlasenice ali i Milića, Han Pijeska, Kladnja i čitavog Tuzlanskog kantona su svi zajedno bez obzira na vjersku ili bilo kakvu drugu pripadnost ustali u odbrani prava na život svjesni posljedice koje takav objekat može izazvati. Mirno okupljanje je na ulicu izvelo preko 800 ljudi.

Dok nas politički lideri u Bosni i Hercegovini uče kako nije moguće uspostaviti saradnju i tretirati zajedničke probleme na prostoru čitave države, za to vrijeme, u pozadini nove generacije svojim primjerom na konkretan način govore suprotno, polako otvarajući novu stranicu budućnosti. Mirnim okupljanjem u Vlasenici osim što je vjerovatno zaustavljena izgradnja spalionice plastike, poslana je snažna poruka naroda da nacionalne i entitetske podjele koje politika ističe ne predstavljaju istinski problem i da dolaze vremena kada će narod postajati sve više toga svjestan. Na ovaj način će se stvoriti pretpostavka da Bosna i Hercegovina zaista uskoro postane progresivna evropska država koja snažno korača ka Evropskoj uniji osiguravajući svojim građanima pravo na kvalitetan život.

Organizovati mirno okupljanje za aktiviste iz Tuzle i Vlasenice je značilo primiti veliki broj prijetnji i napada motivisanih ka širenju nacionalnih tenzija od strane lokalnog načelnika i njegovih poslušnika iz stranke SNSD koji je ujedno i vlasnik fabrike koja se pokušava izgraditi. Skup je proglašen događajem visokog rizika a aktivisti su sa teškom mukom uopšte dobili odobrenje za održavnje, samo zato što se pojedini organizatori zovu drugačije ili dolaze iz grada koji predstavnicima režima baš i ne odgovara.

Ipak, Vlasnica, mali gradić ispod planine Javor i njeni „obični građani“ zajedno sa Tuzlacima su dokazali da postoji još mnogo onih koji razmišljaju vlastitim umom, koji su spremni stati u zaštitu svojih ljudskih prava ali i odlučno se izdignuti iznad sistema koji koristeći taktiku izazivanja nacionalnih tenzija pokušava prikriti višedecenijski kriminal i uništavanje jedne prekrasne države na brdovitom Balkanu.

Mi vjerujemo u budućnost ali smo i svjesni da se za nju moramo izboriti. Sve dok živimo u državi sa najvećim procentom korupcije, najvećim odlaskom mladih, u sistemu gdje ako ste Rom, Jevrej ili Bosanac i Hercegovac nemate pravo biti kandidat na izborima za člana predsjedništva, naša borba mora biti još jača.

 

Adi Selman, aktivista, Karton Revolucija