Na koje načine možemo slaviti mir, ustati protiv djelovanja mržnje onlajn i oflajn, širiti saosjećanje, ljubaznost i nadu, uz izazov pandemije? Takođe, šta Kosovo može naučiti Zapadni Balkan kada je ovo u pitanju?

Abit Hoxha

Danas je mir važniji nego ikad. U svijetu koji je preplavljen sukobima, nasiljem i netolerancijom, od najveće je važnosti da iskoristimo svaku priliku da naučimo kako da poboljšamo svoju otpornost na sukobe i nasilje. Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana mira u duhu je „oporavka za bolji, pravičniji i održiviji svijet“, čemu se nadamo nakon pandemijskog razaranja ljudskog života i svjetskog poretka.

Danas svijet doživljava nasilje i sukobe u kojima je gubljenje ljudskih života i uništavanje imovine normalizovano. Nasilje nad manjinama, ženama i djecom neki su od globalnih izazova. Da bi se na takve izazove skrenula pažnja,  Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 1981. godine uspostavila Međunarodni dan mira. Dvije decenije kasnije, 2001. godine, Generalna skupština je jednoglasno odlučila da se ovaj dan proglasi periodom nenasilja i prekida vatre.

No, kada obilježavamo ovogodišnji Međunarodni dan mira, šta možemo naučiti o našem problematičnom regionu Zapadnog Balkana i koje su glavne kočnice za mir i prosperitet? Na koje načine možemo slaviti mir, ustati protiv djelovanja mržnje onlajn i oflajn, širiti saosjećanje, ljubaznost i nadu, uz izazov pandemije? Takođe, šta Kosovo može naučiti Zapadni Balkan kada je ovo u pitanju?

Nakon završetka nasilja 1999. godine na Kosovu, sukob se nastavio drugim sredstvima. Etnička netolerancija, narativi mržnje i podijeljeno društvo karakteristike su kosovskog društva do danas. No, je li postignut napredak u postizanju mira i tolerancije? Naravno, zbog naše užurbane svakodnevice, ne primjećujemo postignuti napredak.

Upotreba službenih jezika i medija na albanskom i srpskom jeziku jedno je od onih dostignuća o kojima rijetko izvještavamo. Odsustvo nasilja je još jedno pitanje na koje se mediji u sadašnjosti ne fokusiraju jer to nije vijest. To je priroda medijskog izvještavanja i u doba senzacionalističkih, slavnih i brzih vijesti. Napredak, mir i tolerancija im nisu zanimljivi. Međutim, to je potrebno da se čuje.

Dakle, da li je mirovno novinarstvo potrebno postkonfliktnim društvima poput naših društava na Zapadnom Balkanu, a posebno na Kosovu? Jednostavan i kratak odgovor je da, pod uslovom da se politička elita pridržava i ciljeva pomirenja, mira i prosperiteta. Mirovno novinarstvo omogućava novinarima da se fokusiraju na pozitivne i mirovno orijentisane teme, pokrivajući ono što bi moglo biti korisno za mirovnu agendu. To ne znači da se potiskuju teme o zločinima i kriminalu, uključujući mržnju i etničke zločine. To samo znači da je krajnji cilj mirovnog novinarstva približavanje zajednica umjesto etničke podjele. Novinarstvo mira pruža istinu iz drugog ugla, a istina je vrlo važna za postkonfliktna društva poput našeg, posebno njegujući slobodu govora kao najvažniju tačku takvog izvještavanja.

Kako mir postaje sve važniji u našem vremenu, na ovaj Međunarodni dan mira,  trebalo bi razmišljati o boljem oporavku za pravičan i održiv svijet. Ovaj oporavak takođe treba posmatrati kao globalnu vrijednost – mir treba da dijelimo svi i treba da bude za sve.

 

Abit Hoxha, predavač i istraživač na temu novinarstva i izvještavanja u doba konflikta