Protesti „Odupri se“ bili su poslednja šasna da se Crna Gora pomiri i okupi oko zajedničkih, univerzalnih vrijednosti, a tranzicija vlasti prođe mirno,  bez lomova, revanšizma, nacionalizma i klerikalizma

Omer Šarkić

Kao duboko podijeljeno društvo, bez demokratske tradicije i izgrađene građanske svijesti, navikli da su uvijek uz gospodara(vlast), građani Crne Gore nemaju neke „prirodne“ predispozicije za građanski aktivizam. On je smatran samouništavanjem, zatvaranjem vrata za lični  protekcionizam i nepotizam u kojoj se Crna Gora guši, po kome funkcioniše, te izlaganje riziku prikrivenog ili otvorenog progona.

Ipak, trideset godina nepromijenjena vlast, ogrezla u korupciji, nepotizmu, nepravu i bahatosti, koja je naspram sebe imala jalovu i sličnu joj opoziciju, natjerela je građane da se pobune,  stanu u zaštitu svojih prava. Tako je prije par godina građanski aktivizam u Crnoj Gori prosto buknuo. Krenulo je takozvanom „Čempres revolucijom“ u Baru, a uporedo su pokrenuti i do tada najmasovniji i najduži po trajanju građanski protesti „Odupri se“.

Poslije izbijanja afere „Koverat“ – gdje se na snimku jasno vidi kako Đukanovićev tajkun Duško Knežević daje 97.000 eura Đukanovićevom savjetniku Miodragu Stijepoviću, bivšem ministru i gradonačelniku Podgorice, namijenjenih izbornim mahinacijama – zajedno sa još pet građana pokrenuli smo proteste. Na prvom, februara 2019, okupilo oko hiljadu građana, a od četvrtog konstantno oko 20.000, što je ekvivalent protestima od 300.000 građana u Srbiji. Zahtijevali smo da na njima nema partijskih, nacionalnih, niti bilo kakvih drugih zastava i obelježja, da protesti budu civilizovani i mirni.  Usmjerili smo ih isključivo na rješavanja problema koji tište sve građane Crne Gore: borbu protiv korupcije, za pravnu državu, slobodne institucije, slobodne izbore, smjenjivost vlasti… Tu se najzad pomirila duboko podijeljena i posvađana Crna Gora. „Četnici“ i „komite“, Srbi, Albanci, Bošnjaci su počeli da razgovaraju među sobom, budu jedni uz druge, druže se, da se ne gledaju kao neprijatelji. Vlast se našla u problemu, pokrenula je svu mašineriju i  medije pod svojom kontrolom, crnogorske i regionalne naručene analitičare, da proteste prikažu u najgorem svjetlu.

Iako su građani na protestima „Odupri se“ radili posao koji je trebalo da radi politička opozicija, dio nje, plašeći se gubljenja svojih partijsko-političkih monopola, nije zaostajao za tada vladajućom oligarhijom u pokušajima da proteste ugase, što se poslije četiri mjeseca i desilo. Nama je postalo kristalno jasno da politička alternativa nije mnogo bolja od aktuelne vlasti, da je u nekim segmentima i gora, što se poslije smjene vlasti pokazalo tačnim. Lider jedne tada opozicione grupacije nas je, na primjer, savjetovao da izazoveme nemire i međunacionalne incidente kako bi se umiješala i reagovala međunarodna zajednica!

Smatram da su protesti „Odupri se“ bili poslednja šasna da se Crna Gora pomiri i okupi oko zajedničkih, univerzalnih vrijednosti, a tranzicija vlasti prođe mirno,  bez lomova, revanšizma, nacionalizma i klerikalizma.

Gašenjem „Odupri se“, krenula je serija manjih, ali veoma značajnih, uglavnom ekoloških protesta i akcija, za odbranu šuma i rijeka. Građani su organizovano počeli da vrše jak pritisak na vlast, zarobljene institucije i korumpirane pojedince.

Smjenom vlasti poslije protestnih litija, nova, kleronacionalistička vlast je umjesto uspostavljanja pravne države i pomirenja, generisala još veće podjele u kojima su građani postali „poštovani narod, vjerni narod, braća i sestre“. U takvom ambijentu za građanski aktivizam nema mjesta, zato je on potpuno zamro.

Društvena angažovanost je nasušna potreba svih, pa i mnogo sređenijih društava od crnogorskog. Nema te partije, ni toliko nezavisnog medija ili NVO, koji  će uočiti probleme i braniti interese građana onako kako ih mogu detektovati i braniti oni sami.

 

Autor je građanski aktivista i bloger portala PCNEN