Teoretski je moguće da baš u ovom trenutku, negde u Indiji, neki radžastanski uvodničar regionalnog portala o situaciji u Okruženju oštri svoje kolumnističko pero, obaveštavajući čitaoce o jednom neverovatnom uverenju negde u Evropi.

 Voja Žanetić

Otvorićemo razmatranja o Otvorenom Balkanu jednom istinitom pričom iz Radžastana, u dalekoj Indiji.

Elem, negde otprilike na trećini deonice autoputa između, na primer, gradova Pali i Džodpur nalazi se mesto koga će putnici namernici prepoznati po malo ulubljenom vremešnom motociklu marke Royal Enfield Bullet (Metak), od 350 kubika, koji je ukrašen cvećem i uokviren velikom staklenom vitrinom. Ovo je minijaturni hram podignut u čast poginulom mladiću Om Sing Ratore-u, koji se najverovatnije u alkoholisanom stanju davne 1988. godine zakucao u drvo i na licu mesta poginuo.

Legenda kaže da je motor koji je Om vozio sklonjen sa mesta nesreće u policijsku stanicu, ali da je, potom, iz stanice tokom noći nestao, da bi se sutra pojavio pored onog drveta gde se tragična vožnja završila. Policajci su ga sklonili još jednom, ali se se čudesni povratak pod drvo ponovo desio, pa je sujeverna indijska policija motor, na kraju, ostavila da stoji tu gde je okončan život njegovog vozača. I već evo skoro tri ipo decenije to mesto i taj motor obilaze mnogobrojni hodočasnici iz čitave Indije, a sa ciljem ispunjenja želja koje su uglavnom u vezi sa saobraćajem i putovanjima. Najčešći obavezni religiozni ritual je nazdravljanje nekim oštrim alkoholnim pićem, valjda u znak sećanja na tragične uzroke ovog saobraćajnog slučaja.

Malobrojni tvrde da su videli kako se jednog 5. maja – na godišnjicu nesreće – motor sam od sebe upalio i radio nekoliko minuta. U leru, naravno.

* * * * * *

Teoretski je moguće da baš u ovom trenutku, negde u Indiji, neki radžastanski uvodničar regionalnog portala o situaciji u Okruženju oštri svoje kolumnističko pero, obaveštavajući čitaoce o jednom neverovatnom uverenju negde u Evropi.

Naime, u zemljama koje se nalaze u okolini autoputa E-75 – mogli bi čitati zaprepašćeni radžastanski i ostali indijski regionalni čitaoci – decenijama postoji masovno uverenje da će zemlje Zapadnog Balkana jednom ući u Evropsku Uniju. Verujući u magijske moći usnulih evropskih vrednosti, brojni hodočasnici iz Brisela posećuju region i nazdravljaju procesu pridruživanja, a u cilju ispunjenja sujevernih želja da se ovim delom Evrope ne prošire maligni ruski i kineski uticaji.

No, pošto su se zemlje Zapadnog Balkana, poput preminulog Om Sing Ratore-a, zakucale u prepreke na putu ka EU, bilo je potrebno naći prevozno sredstvo koje će, poput gorepomenutog Svetog Metka, čudotvorno paliti svoj motor evrointegracija. Ponekad, makar u leru. I tu se magično pojavio Otvoreni Balkan, „Om Baba jugoistočne Evrope“, približio bi radžahstanski kolumnista ovo neuobičajeno verovanje svojim čitaocima, već upoznatim sa time da put ka negde i te kako može završiti u staklenoj vitrini ukrašenoj cvećem.

Pokoj mu kilometrima.

* * * * * *

Indiju na stranu, Otvoreni Balkan bi bolje bilo nazvati Zatvoreni Balkan. To bi se moglo učiniti, na primer, i u znak sećanja na grčkog premijera Micotakisa, koji je pre neki dan ustvrdio da zemlje ovog Okruženja treba da uđu u EU – 2033. godine. I uz napomenu da je, citirajmo, „taj termin ambiciozan ali realan“. Završen citat. Te je, ovim srdačnim birokratskim optimizmom, potvrđeno da je Evropska Unija, zapravo, do daljeg zatvorena za Otvoreni Balkan, koji time, dakle, faktički postaje onaj malopre predloženi Zatvoreni Balkan. I uz sve svoje eventualne ostale pozitivne osobine, ta otvoreno-zatvorena zajednica ima onu jednu, duhovno najpozitivniju i najvažniju: u svojoj suštini predstavlja religijsko udruživanje svih ovdašnjih verovanja da je teritoriju usred nečega moguće i lako i brzo integrisati u to nešto. Te ako potpisnike novih sporazuma Otvorenog (a Zatvorenog) Balkana budemo videli kako, obučeni u plave crkvene odore i uz zvuke Ode Radosti koje mumlja nekakav hor, čitaju Svete Sporazume i Klastere, znaćemo da je jedna ovovremena vera konačno dobila i svoj formalni oblik. Poželimo joj i vernike, jer sada ih nije baš puno ostalo.

Pet hiljada kilometara daleko od Radžastana.

U srcu tako daleke Evrope.