Najviše medijske pažnje svakako privlače razotkrivene tajne vezane za političare i njihovu penetraciju u obavještajne i sigurnosne službe zarad partikularnih političkih interesa.

 dr Denis Hadžović

Šta građani treba da znaju o ovoj, za mnoge, intrigantnoj temi. Prvo, moraju biti svjesni da postoje zakonite i nezakonite aktivnosti koje se vezuju za temu prisluškivanja. Zakonske mjere provodi sigurnosni i policijski aparat u cilju zaštite državne sigurnosti (prikupljanje tajnih informacija), odnosno provođenja posebnih istražnih radnji (borba protiv teških oblika kriminala, terorizma i korupcije). Demokratske države zahtjevaju od svojih službi da prilikom provođenja ovih radnji posjeduju sudsku naredbu jer su prava pojedinca na privatnost utkana u same temelje demokratije i eksplicitno navedena u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. Za pronalaženje adekvatnog balansa između ove dvije krajnosti u nadležnosti države, uspostavljeni su brojni mehanizmi. Najočitija nedosljednost u praksi Bosne i Hercegovine ogleda se u parlamentarnom deficitu nadzora i kontrole predmetnih aktivnosti.

Najviše medijske pažnje svakako privlače razotkrivene tajne vezane za političare i njihovu penetraciju u obavještajne i sigurnosne službe zarad partikularnih političkih interesa. Najslikovitiji primjer u recentnoj historiji je svakako skandal Watergate ali ni naša regija nije imuna od sličnih zloupotreba državnog aparata. Prije nekoliko godina na površinu je izašla činjenica o nezakonitom praćenju preko četiri hiljade telefona u Sjevernoj Makedoniji od strane Uprave za bezbjednost i kontraobavještajni rad. Nedavne insinuacije o praćenju komunikacija predsjednika Republike Srbije i njegove porodice, svakako su još jedan dokaz uzurpacije i zloupotrebe političke moći. Bosna i Hercegovina je također tokom proteklih godina bila predmetom medijskih natpisa o nezakonitim radnjama od strane pojedinih institucija vlasti ali nijedan takav slučaj nije dobio sudski epilog. Za očekivati je da će javnost bili pravovremeno i adekvatno informisana o nedavnom snimku koji je sačinjen tokom službenih sastanaka Glavne tužiteljice BiH i direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH. Ni slični novinarski performansi koji su rađeni na temu medijske ekskluzive i pribavljeni bez saglasnosti druge strane nisu procesuirani u skladu sa pozitivnim zakonskim normama.

Mnogo devastirajući učinak prisluškivanja po obične građane predstavlja nelegalno presretanje komunikacijskih sredstava, uzurpiranjem telefonskih aparata, mailova ili računara koje koristimo. Razlozi mogu biti benigni, poput nepovjerenja supružnika ili roditelja ili čak radi zabave, dok pristup individualnim informacijama može dovesti do značajnih finansijskih gubitaka po osobu koja je hakovana. Dostupnost sofisticiranih i jeftinih uređaja na tržištu generalno pogoduju individualcima da se odluče igrati špijuna u modernom dobu ali kao što smo vidjeli i oni mogu uzrokovati značajne poteškoće prisluškivanim akterima. Sistemski soft waretap (meko prisluškivanje) trenutno je najozbiljniji prodor u softverske uređaje ali i najzahtjevniji i najskuplji hakerski poduhvat.

Za rapidan informaciono tehnološki komunikacijski razvoj koji sa sobom nosi 4. industrijska revolucija ili digitalno doba koje već živimo zahtijeva i naše prilagođavanje, edukaciju ali i ličnu zaštitu. O zakonitom prisluškivanju od strane državnih organa bićete informisani o provođenju tih mjera po njihovom okončanju, dok se od nezakonitih intervencija u vaš privatni život morate sami odbraniti. Pa stoga par osnovnih savjeta neće škoditi. Ne koristite ako baš ne morate javne Wi Fi mreže ili mreže bez lozinke, ne odgovarajte na sumnjive telefonske pozive ili SMS poruke, pažljivo čitajte elektronsku poštu, ne ostavljajte mobitele bez nadzora i vodite računa da instalirate provjerene aplikacije na svoje uređaje.

Poput nas, ni digitalna forenzička zajednica nije još uvijek dovoljno razvijena kako bi mogla prikupiti dokaze i procesuirati počinioce savremenih krivična djela u ovoj izazovnoj oblasti.   

 

Dr sci Denis Hadžović, jedan je od osnivača i predsjednik Centra za sigurnosne studije od njegovog osnivanja 2001. godine